Potraga

Jedva preživio

Konobar iz Slatine: 'Mlatili su me čime su stigli!' Mještani u strahu: 'I dan danas nosimo nož sa sobom'

Prvo ga je provocirala, a zatim brutalno pretukla grupa mladića. Njih šestorica na jednog

Fraktura očne šupljine, potres mozga, sedam šavova na glavi, modrice po cijelom tijelu. Još je dobro i prošao. Jer 22-godišnji Danijel tog je jutra mogao - umrijeti.

Na kraju smjene u narodnjačkom klubu u kojem je radio kao konobar prvo ga je provocirala, a zatim i brutalno pretukla grupa mladića. Šestorica na jednog. Bocama, pepeljarama, šakama, nogama... Vlasnik je sve samo promatrao, redara u klubu nije bilo. 

"Bocama, pepeljarama, čašama, neki su čak krenuli i stolicama"

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

"Ja sam te večeri radio svoj konobarski posao dok iz jedne grupe koja je slavila rođendan dotični dečko nije počeo fućkati za mnom. Ja sam mu odgovorio da sam konobar, a ne pas i da se ne odazivam na fućkanje, nakon čega mi je doletjela pepeljara s udaljenosti od dva-tri metra u glavu. Nakon toga sam krenuo u šank nazvati policiju, vidi se na snimci da me ekipa nije pustila unutra i počeli su me mlatiti čime su stigli. Bocama, pepeljarama, čašama, čak su neki krenuli i stolicama", govori za Potragu teško pretučeni Danijel Relatić.

Radi se o skupini od desetak mladića koji godinama teroriziraju građane Slatine, objašnjavaju nam mještani koji su se, kad su čuli da istražujemo priču - okupili u parku nasuprot Gradskoj upravi. Govore, teror se uvijek provodi prema istome modelu: vikendom između dva i pet ujutro i uvijek u jednom od klubova koji rade noću. Danijel je samo posljednja žrtva. 

"Prije dvije godine u disku Gambinu, koji se zatvorio iz istih razloga, došlo je do naguravanja. Mog prijatelja su nešto opkolili, ja sam došao tamo, počeli su me udarati, pružio sam otpor i onda su krenule boce. Dvije sam boce dobio u glavu, pao u nesvijest i počelo je cipelarenje", kaže nam Kristijan Petrak iz Slatine.

Gotovo pa identičnu priču iznosi njegov sugrađanin Matija Kordić.

"Mene su prije četiri mjeseca, stojim s kolegom, pijem piće i došli su njih šestorica-sedmorica. Iz kojeg razloga, ne znam. Bio sam udaljen od njih pet, deset metara. I oni su se sletjeli. Kada su me počeli udarati, ja sam jednog uspio udariti, branio sam se. Da bi me onda srušili na pod i svi me cipelarili, razbili mi usnicu, par dana sam jeo i pio na slamku, glava mi je bila razbijena valjda kako sam pao na neko staklo", kazuje Matija.

Još jedan mještanin Slatine imao je neugodno iskustvo u jednom od lokala.

"Imao sam sukob prije tri godine isto u jednom lokalu ovdje u Slatini. Bio sam s nekim djevojkama u društvu kada su me oni napali. U toj sam se prilici obranio, no za dva ili tri vikenda me je pred istim lokalom dočekalo njih desetak. Bila je to situacija na otvorenom pa sam se uspio obraniti i nije završilo ovako kao s Danijelom, nije bilo boca i pepeljara pa sam prošao samo s 'plavicom' na oku", prisjetio se za Potragu Kristijan Konta.

"Strah me je hodati po gradu"

Alen Pavić živi samo dvadeset metara od kluba u kojem se dogodio posljednji napad i iskreno kaže: "Strah me je hodati po gradu".

"Moja sestra je bila kod tog dečka dan prije u kafiću. Pošto živim preko puta, djecu sam joj dodao preko ograde da popiju Cedevitu. Moglo se to dogoditi i tada. Mene napadaju, ja sam se već tri puta tukao, izlazio van, lupaju po ogradi, gađaju mi psa bocama, pišaju, povraćaju, ma odvratno", kaže nam Alen.

Mladići koji prave probleme u Slatini žive u obližnjem selu Čeralije. U to i još nekoliko sela nakon rata doselili su se Hrvati s Kosova. Iako su sa sobom donijeli drugačiju kulturu i navike, golema većina njih, danas, dvadesetak godina poslije, živi u skladu sa starosjediocima.

Slatinčanima je prekipjelo - prst upiru u policiju i gradske vlasti

Dijele istu sudbinu i probleme kraja u kojem se teško živi. Oni zaposleni najčešće rade u šumi, a nekolicina ih živi od stočarstva. No ovi koji haraju Slatinom ne dijele istu sudbinu jer već godinama rade u inozemstvu, a kući dolaze vikendom. I tada počinje teror.

Slatinčanima je prekipjelo - prst upiru u policiju i gradske vlasti. Tvrde da se policija u Slatini boji tih mladića i da zato uopće ne reagira. 

"Eto oni se i sada sakriju iza zgrade. Kad ja nemam pojas, kazne me s 500 kuna, a kada oni prebiju dečka namrtvo, nikome ništa. I to je tako 20 godina", kaže Boris Tepeš.

Njegov sugrađanin kao krivce za ovakvu situaciju također navodi - policiju.

"Definitivni krivci za ove slučajeve koji se redovito događaju u ovom gradu su po mom mišljenju oni koji su zaduženi za red, mir i sigurnost u ovom gradu, institucije koje su zadužene da to provode jer one očito: ili ih boli briga, ili samo zažmire", jasno će Kristijan Konta.

Sa svojim sugrađanima se iz bolesničke postelje u Kliničkom centru Dubrava slaže i teško ozlijeđeni Danijel Relatić.

"Naše sudstvo to zataškava"

"Žao mi je, no kao što su vam rekli i drugi dečki pred kamerama, već godinama ganjaju sudove s njima. Sve se odugovlači, naše sudstvo to zataškava. Čak bih rekao i policija, premda su se sada tek trgnuli kada je došlo do većih problema. Sada nešto rade, no do tada se sve zataškavalo. I dan danas počinitelji su na slobodi iako se ovo događalo već x puta", jasan je Danijel i upozorava: "Akteri priče i dalje su na slobodi."

"Evo, sada su se tu nekoliko puta provozali."

Danijelovu sestru Ivonu, koja je te večeri svjedočila bratovu premlaćivanju, najviše žalosti što u Slatini ne postoji solidarnost među građanima. Tvrdi da ljudi ne reagiraju i ne zovu policiju. 

"Određeni ljudi koji su u Slatini kao netko i nešto, sinovi policajaca i da ne nabrajam,  koji inače za svaku glupost zovu policiju, oni se u tom trenutku nisu sjetili zvati policiju", kaže nam Ivona Relatić

A policiju ne zovu - iz straha od odmazde skupine nasilnika. Okupljeni građani time pravdaju i činjenicu da ih se u parku okupilo samo pedesetak. Kristijan Konta kaže da na to najviše utječe strah i da se boje ponajprije roditelji. 

Počinitelji su na slobodi i ne miruju

Počinitelji su na slobodi i ne miruju. I dalje prijete svima koji su odlučili javno progovoriti o nasilju koje su pretrpjeli.

"Eto vidite, piše: Matija Kordić, prvi si na popisu. Znači, tu se neki popisi imaju", govori nam Kordić.

Kažu da su na okupljanje pozvali i gradonačelnika koji nije došao. Potražio sam ga u Gradskoj upravi, nije ga bilo, na godišnjem je odmoru. Nazvao sam ga i osudio je nasilni čin, no izjave će dati kada policija završi istragu. Poslali smo upit policiji, tražili izjavu, a dobili smo pisani odgovor:

"Policijski službenici PU virovitičko–podravske izvršenim kriminalističkim istraživanjem utvrdili su da je dana 30. lipnja u Slatini u ugostiteljskom objektu „Royal“ došlo do nanošenja teških tjelesnih ozljeda dvadesettrogodišnjaku. Teške tjelesne ozlijede nanijelo mu je šest osoba starosti 19, 20, 21, 30, 29 i 28 godina. Protiv njih slijedi kaznena prijava nadležnom Odvjetništvu zbog više počinjenih kaznenih djela", poručuju iz policije.

Napeta atmosfera u Slatini: obitelj i prijatelji izbodenih mladića okupili se ispred policijske postaje Fotogalerija

Za ovo što ih se tereti zaprijećena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Ostaje nejasno zašto se počinitelji nalaze na slobodi s obzirom na to da su neki od njih otprije poznati policiji zbog istih kaznenih dijela.

Nije ga zaštitio ni poslodavac

Ranjeni Relatić ne može vjerovati da ga nije zaštitio ni vlastiti poslodavac!! Tvrdi da, kada se napad dogodio, gazda kafića nije imao zaštitare niti je, kaže, postupio kako je trebao.

Danijelova sestra dodaje da su i vikend prije nego što su pretukli njezina brata, jednog dečka uhvatili, napali i tukli šakama. Gazda kluba tada je rekao tom mladiću da ode, a ne onima koji su ga napali.

Prema zakonu, svaki noćni klub mora imati redarsko–zaštitarsku službu. U slatinskom Royalu, kako ste čuli, nije je bilo. Otišao sam do kluba ne bih li pronašao vlasnika.

Vlasnika smo potražili i u njegovoj pekari, no kako su nam rekle djelatnice, upravo je spavao. Nije se javljao ni na telefon. Na slatinskim ulicama može se čuti da će brojni građani ubuduće zaobilaziti njegovu pekaru. No nije uvijek sve završavalo sa šakama, bocama ili pepeljarama.

"Jednog dečka, ja ga poznam, on je dobio nožem. Bio je sav izrezan. Tata mu je bio na pecanju i umro od infarkta kada je doznao da su ga izrezali noževima i bocom. Ja sam vidio razrezotine po prsima i vratu", kaže Boris Tepeš.

A nasilje rađa novo nasilje - to se dogodilo i prije dvije godine. Tada još maloljetni Dino Ajdinović nožem je u klubu rasporio sedmoricu napadača.

"Napali su me u disku, njih deset-petnaest... Ja sam sedam njih izbo, dobio sam godinu i šest mjeseci zatvora. Oni kada su izbodeni, otišli su na policiju i kukali: jadni mi, napali su nas... A prije, kada sam ja dobio, nisam kukao", kaže Dino. 

"Ja i dan danas moram šetati s nožem" 

Nakon tog incidenta stanovnici sela u kojima žive doseljenici prosvjedovali su pred policijom. Baš kao i sada kada su prosvjedovali Slatinjani. Dino je, nedvojbeno, kako i sam priznaje, daleko od uzornog mladića. Smatra da su za sukobe odgovorne - obje strane. 

Koliko je stanje u Slatini kulminiralo i samo je pitanje kada će doslovno početi padati glave, oslikava i sljedeća izjava koja je i mene, iskusnog novinara Crne kronike, šokirala.

"Jednostavno takva je situacija: ja i dan danas moram šetati s nožem. Znači, nije više sigurno šetati gradom jer ne znaš tko će te napasti", kaže nam Dino i dodaje da nož nosi iz dva razloga.

Osveta kao model ovladala je Slatinom

"Jedan je - prati me neki osjećaj nesigurnosti. Ne mogu biti siguran hoće li me tko sutra napasti pa da mi izbije oko, pa da idem na hitnu, a ja sam naviknuo da na policiju - ne idem", ističe.

Osveta kao model, kolokvijalno rečeno - zub za zub - zavladala je Slatinom. Trenutačno je manje važno tko je prvi počeo i tko je više kriv. Iz svega što smo vidjeli, čini se - najviše institucije. Grad je zahvatila anarhija, a scene koje smo vidjeli i priče koje smo čuli više izgledaju kao scenarij nekog hollywoodskog hita čija se radnja događa u Bronxu, Queensu ili Brooklynu. Sve to, kako nam je posvjedočio iz bolničke postelje, previše je za Danijela Relatića.

Zbog loših životnih uvjeta, nezaposlenosti, malih plaća, Slatina se našla u samom vrhu po iseljavanju građana u inozemstvo. Uz Ilok, Beli Manastir, Pakrac, ili Benkovac. Kada tome pridodamo nasilje koje je tema ove priče, tom, inače lijepom i ugodnom slavonskom gradiću, teško je prognozirati svijetlu budućnost. 

Izdvojeno

  • Matea i Zvone na Karibima
    Ne vraća im se FOTO - Matea i Zvone nakon 'Superpara' putuju svijetom: 'Napokon smo bili na medenom mjesecu!'

    Matea i Zvone su i u 'Superparu' redovito vježbali, a sada to čine u Kanadi

  • COVER - RTL Direkt
    RTL Direkt

  • Čitaj, prati i komentiraj naše priče i putem mobilne aplikacije te na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

    Reci što misliš!