Potraga

NA IZDISAJU

Medveščak ostao bez sponzora, stranih igrača i trenera: Što se dogodilo popularnom klubu?

Medveščak se našao u ozbiljnim financijskim problemima. Klub su napustili strani igrači i treneri zbog kašnjenja plaće

Nekad su u Domu sportova padali ponajbolji svjetski klubovi, a danas Medveščak ima čak 14 poraza u nizu. Otišli su jaki sponzori, a nakon njih i strani igrači i treneri. Klub se sada oslanja na domaće igrače, a da nemaju nevjerojatnu podršku najvjernijih navijača i volontera već su mogli staviti ključ u bravu.

Upitali smo Jadranku, navijačicu Medveščaka, koliko dugo navija, Jadranka je odgovorila: „Pa otkad pamtim. Otkad postoji, Medveščak je ljubav.“ Jadranka se ne brine, kada je čula što se događa izjavila je:  „Mene to nije omelo. Sve će biti dobro. Medveščak će ostati, gdje će igrati nije važno. Glavno da igra i da smo mi navijači ovdje. Vidite atmosferu. Ljubav.“

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Medveščak se našao u ozbiljnim financijskim problemima. Klub su napustili strani igrači i treneri zbog kašnjenja plaće.

„Ove godine je bio težak početak. Startali smo iz Siska. Nismo startali u Zagrebu. Bilo je stvarno zahtjevno. Publika nije u Zagrebu osjetila hokej. U početku smo gubili dosta utakmica. Dosta loš start“, rekao je Damir Gojanović, predsjednik kluba Medveščak.

Lošem startu pridonijelo je i otkazivanje suradnje mnogih sponzora.

„Počeli su padati prije svega zbog nerealno financijski postavljenih stvari u klubu. I došlo je do nekakvog zasićenja između kluba i navijača i rezultata i sve to je bilo teško održavati“, rekao je sportski urednik i komentator Antonio Vuksanović.

Pripreme su u tijeku za još jednu utakmicu Medvjeda. Uspjeli su zbiti redove da ne ispadnu iz austrijske EBEL lige. Na posudbu su im stigli igrači iz Zagreba i Mladosti, koji se nisu dvojili prihvatiti poziv.

„Mi se tu u hokeju svi znamo već godinama. Isti su treneri. Isti su ljudi i u tim klubovima. Mislim da je dužnost nas, ajmo reći domaćih dečkiju da probamo spasiti situaciju“, rekao je Tadija Mirić, igrač Medveščaka.

Ovdje su honorarno, pod vodstvom kapetana, koji je prije sedam godina prijestolnicu hokeja - Kanadu, zamijenio upravo Medveščakom.

 „Naravno, nije lagana situacija, pogotovo kad se cijeli klub promijeni preko noći. Ali, svaka čast dečkima, došli su iz svih klubova. Stvarno, igraju super“, rekao je kapetan Medveščaka Tomislav Zanoški.

Da daju maksimum od sebe pomaže im i Helena. Na prvu ju je utakmicu Medveščaka doveo otac i bila je to, kaže, ljubav na prvi pogled.

„Pa ja zapravo ovdje ne radim, ja ovdje volontiram već pet mjeseci. Moja sestra isto volontira, ona volontira na drugom odijelu, na podjeli akreditacija novinarima. A moji roditelji isto malo po malo volontiraju“, rekla je volonterka fizioterapeutkinja Helena Prpić.

Ne može ni zamisliti da prestane dolaziti u klub.

Na pitanje kakvi su naši hokejaši, Helena je odgovorila: „Pa dečki nisu zahtjevni toliko puno. Ima zezancije, ima ozbiljnosti, komunikativnosti, svega zapravo.“

Iako su igrači o teškom stanju kluba doznali iz medija, na odlazak iz svog brloga ni ne pomišljaju.

 „Bilo mi je teško ko i svima. Tu je bila dole jedna dobra stvar. Šteta, preko noći se to, ajmo reć dogodilo i pokušavamo izvuć najbolje iz toga“, rekao je igrač Medveščaka Bruno Fićur.

Zadnjih je devet godina Medveščak ostvarivao neostvarivo. Ali penjanje na sam vrh - u rusku i autrijsku profesionalnu ligu postao je preveliki financijski teret za klub.

 „To su užasno skupa gostovanja. To se ode na 10, 15 dana u Rusiju, iznajmljuju se chateri. I teško je bilo sve to pratiti. I onda se došlo do zaključka da bez ulaska u doigravanje, ni dvorane nisu više bile pune, da se vrati u austrijsku ligu. Ali nije tu više bilo održavanja kojeg su i odgovorni vjerojatno priželjkivali. Tako da je krenuo samo jedan pad prema dolje“, rekao je  Vuksanović.

Do profesionalaca je Medvjede doveo mladenački san Damira Gojanovića. Prodao je svoju tvrtku i uložio novac i energiju u Medveščak.

„Rodio sam se u ovoj dvorani takoreći. Od svoje treće godine sam na ledu. Odigrao karijeru. I zapravo želja je bila igrati na profesionalnom nivou“, rekao je Damir.

Tada su Medvjedi redovno punili Arene. 15 tisuća navijača na tribinama probilo je Guinessov rekord u meksičkom valu.

„I to je takvom luđačkom histerijom krenulo da je klub zapravo pogodio nas, a ne mi klub. To je bio entuzijazam. Mi smo stvari rješavali na razini energije i ludila, a ne na nekakvim matematikama i realnim stvarima. Jer puno puta možda u nešto nije trebalo ići, nemamo novca za to“, rekao je Damir.

„Austrijska liga – pune dvorane. Ruska liga pune dvorane. Pa padne ruski prvak, puna je dvorana. Igrale su se utakmice u pulskoj Areni, Areni Zagreb, na Šalati. I sve to mamac za publiku. Ali teško je sve to održavati dugi niz godina. Ako na sve to dodamo i cijenu ulaznice. Ulaznice za hokej vani koštaju 20 eura, 150 kuna. Ako želiš izvest obitelj, to ti je skoro 500 kuna. U Zagrebu ne možete očekivat na razini sezone koja traje 5 mjeseci I ima nekoliko desetaka utakmica, da će ljudi dolazit na svaku. I  onda i cijene moraju biti niže“, rekao je Vuksanović.

Da Medvjede vrate na taj put slave, svim se silama trudi oko 2500 navijača. Neki od njih organiziraju akcije prikupljanja novca kako bi pomogli svome klubu.

„Trenutno smo u prodaji dresova prošlosezinskih i ovosezonskih. Za pomoć klubu. S obzirom da smo svi ljubitelji kluba, Medveščaka. Klub se našao u određenim problemima, pa pokušavamo na sve načine pomoć“, rekao je navijač Meveščaka Branimir Pancirov.

Novcem koji prikupe plaćaju igračima primjerice ručak kada gostuju u inozemstvu. Jer i inače se Medveščak ne može osloniti samo na sponzore. U inozemstvu klubovi zarađuju od ulaznica, suvenira, hrane, pića.

„Mi imamo na facebooku fundraising akciju. Sad smo baš razgovarali s navijačima Graza, pa možda nešto I oni doniraju. Mađari su nam rekli da će donirat najvjerojatnije kad dođemo na utakmicu u Mađarsku“, rekao je navijač Medveščaka Marko Reškov.

Na utakmice vode cijelu obitelj. Pokupe i prijatelje usput. Tata Darko i sin Dorian od početka sezone volontiraju za šankom brloga.

„Tata je često gledao Medvjede na terenu. I onda prenio to na mene“, rekao je navijač Medveščaka Dorian.

Na pitanje kada je pogledao svoju prvu utakmicu hokeja, navijač Darko je odgovorio: „U bilo je to davno. Pa možda u njegovim godinama ili mlađi još. Ali kao što je sin I rekao, to je bilo sve na telki. Dok sin nije rekao tata ajmo to vidit uživo i otad ne pušta.“

Većina navijača ima sezonske karte, a neki od njih svejedno svaki put kupuju nove na blagajni Doma sportova. Svim se silama trude da Medveščak ostane među profesionalcima. Na tome su im igrači beskrajno zahvalni. Ali ne mogu sakriti tugu zbog svega što se događa njihovom klubu.

„Razočaranje je bilo teško, jer je klub bio stabilan i igrali smo KHL i rusku ligu. I ne vidim ni kako ni zašto, ali evo dogodilo se. Vjerojatno je to klasična priča u Hrvatskoj“, rekao je Marko Tadić.

Medveščak nije jedini klub, a ni sport koji se našao u problemima nakon godina uspjeha.

„Imamo tu priču KK Zagreb. Klub koji je odgojio Darija Šarića, Marija Hezonju, vrhunske košarkaše koji su sada u NBA-u, propada, ispada iz lige. Imamo  tu priču Nogometnog kluba Zagreb – koji je do prije nekoliko godina, sve dok nije Rijeka osvojila naslov prvaka Hrvatske, NK Zagreb je bio jedini koji je uz Dinamo i Hajduk uspio osvojiti Prvenstvo Hrvastke. Sada su na dnu treće lige. Propali su. I jedni i drugi imaju tu poveznicu – te nerealno postavljene okvire, prije svega financijske, a onda i interes publike“, rekao je Vuksanović.

Hokej je u Hrvatskoj pri dnu ljestvice popularnih sportova. Ali tako je bilo i 70ih, slažu se Boris Renaud i Zdenko Crnković, zvijezde Medveščaka od njegovih samih početaka. Tada je hokej još bio nepoznanica hrvatskoj publici.

„Boris je u ono vrijeme bio reprezentativac Jugoslavije. Svjetsko prvenstvo 66. Šalata. 8000 tisuća ljudi. I tu su se srodili Zagrepčani i hokej“, prisjeća se trener Medveščaka i bivši reprezentativac Zdenko Crnković.

Karte su išle u pretprodaju u srijedu, a u subotu više nije bilo karata. Interes je bio ogroman.

„Danas u Zagrebu teško da možemo govoriti o hokeju koji su oni nekada igrali. Što se tiče kvalitete, ne mogu uspoređivati ondašnji i današnji hokej. Međutim,  igrali smo puno bolje jer je 90 posto igrača bilo iz Zagreba, domaćih igrača. Evo ja sam nastupao na tri Olimpijade, 12 svjetskih prvenstava za onu državu“, rekao je bivši reprezentativac Boris Renaud

Crnković je u Medveščaku više od pola stoljeća. Dopredsjednik je kluba i dugogodišnji trener. Unatoč nedostatku klizališta, jer u Zagrebu su samo dva, kaže interesa za hokej nikada nije nedostajalo.

„Ja ću vam reći, kad sam bio na Velesajmu, 80. je Medveščak ostal za zelenim stolom. Bili smo toliko loši da nas ni žene nisu htele gledat. Tak je došlo. Ja sam imao za mjesec i pol dana 120 klinaca na Velesajmu. A hokeja praktički nije ni bilo u Zagrebu“, kazao je Zdenko Crnković.

I sada u Medveščaku trenira 120 mališana.

„Mi se prilagođavamo roditeljima. Jer tu djecu netko treba dopelat. Treba te torbe vući. Hokejska oprema je ogromna. Milijunski grad. Djeca dolaze autobusima, tramvajima. Dolaze iz škole. Nažalost, na klizalištima nemamo osnovne preduvjete, a to je kabina“, rekao je Crnković.

„Moj unuk trenira dva put tjedno i igra jednu utakmicu. Šta možemo od toga očekivati. Ništa. To je žalosno“, rekao je Renaud.

Zato djeca često vrlo rano odustanu od treninga. Ali ne i ovaj dvojac - mlade nade Medveščaka.

Na pitanje jesu li oni nove mlade nade, Luka i Marko su nam odgovorili: „Da, jesmo, valjda, bit ćemo.“ O treninzima imali su samo pozitivne komentare. Kažu da treniraju dva puta tjedno i da često zajedno odlaze na treninge tramvajem.

Njihov san je da zaigraju u Medveščaku, ali i u NHL-u, nije nemoguć.

„Definitivno se može vratiti. I dalje je profesionalni klub. Može se vratiti na one stare staze slave ako ćemo tako reći za proteklih nekoliko godina. Ako će biti sponzora, predsjednika Gojanovića koji je to vukao cijeli ovaj niz godina, Medveščak se može vratiti“, rekao je Vuksanović.

Dokazao je to već jednom predsjednik kluba koji planira reorganizaciju među Medvjedima.

„Treba odlučiti u budućnosti što je to što Zagreb može izdržati financijski. Jer živjeti u nekim iluzijama bez pravog pokrića je nemoguće“, rekao je Gojanović.

Medveščak je već proživio niz kriza. I iz svake se izvukao. Dok je strastvenih navijača i igrača - koji su kao obitelj, ovaj klub ni ne može propasti.

„Ja isto vjerujem u oporavak. Ali to nije košarka, to nisu gaćice, dresovi, parket. To je led, to treba održavati. Plus oprema igrača košta zastrašujuće. Ali, ja sam nepopravljivi optimista. I kao što kaže Mirko Novosel: Zagreb voli pobjednike“, rekao je navijač Medveščaka Robert Zadrvec.

Možda klub neće iduće sezone zaigrati među profesionalcima, ali će svakako i dalje igrati i trenirati mlade nade. Uz bolje uvjete i na više klizališta, nadaju se. Ovi ili neki novi klinci - kad tad će ponovno napuniti tribine i zaigrati među najvećima, u to, kažu svi, sumnje nema.

Najgledaniji video

Izdvojeno

  • Davoru nije žao što je izbacio Splićane
    NIJE MU ŽAO Davor ne žali što je izbacio Zvonu i Mateu iz showa: 'Zaslužili su to, bilo mi je dosta Mateina ponašanja'

    Iako su bili članovi klana 'Vukovi', Matea i Zvone sinoć su napustili 'Superpar'

  • COVER - RTL Direkt
    RTL Direkt

  • Vezani članci

    :

    Potraga

    Reci što misliš!