Potraga

PODIZALI PRAŠINU

Nije za svačije uši? Pjesme i glazbenici koje su zabranjivali i prije bećarca

Potraga je istražila koje su pjesme i glazbenici prije osuđenog bećarca podizali prašinu.

 

Sumrak pameti ili zadovoljena pravda? Podijelila se javnost zbog jedne košulje plave i mlade bećarske glave. 

 "Aoj mala ti u plavoj bluzi, skini gaće pa mi se naguzi", ponovila je riječi spornog bećarca koji je Branimir Čolaković otpjevao policajki Dunja Bertok sutkinja Prekršajnog suda u Valpovu na izricanju presude. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Gaće su ostale na mjestu, a ni njegove baš neće završiti na štapu. Na ponovljenom ročištu odlučeno je - zbog tri godine starog bećarskog grijeha platit će dvije tisuće kuna kazne.

"Naravno da sam razočaran ovo uopće nisam očekivao evo dao sam ovlast gospodinu branitelju da podnese tužbu pa vidjet ćemo", rekao je bećar Branimir Čolaković.

Dobro je i prošao. Lako mu se moglo dogoditi da ga sutkinja smjesti u zatvor. A ondje je puno onih u plavim bluzama, ali s gaćama koje mladi bećar možda ipak ne bi skidao. 

"On nije časna sestra i nije bio u procesiji"

"Na smotri folklora morao je pjevati bećarce, a oni smiju i mogu biti lascivni i provokativni i dvosmisleni, inače nisu bećarci. On nije časna sestra i nije bio u procesiji. Nego je bio sudionik folklorne smotre", rekao je odvjetnik Goran Mrkić.

Sad je postao sudionik u kategoriji glazbeno nepoćudnih. Mislili smo da je taj termin ostao u nekim pradavnim vremenima i režimima. Ali, povijest ponekad ipak nije učiteljica života.

"Vice Vukova bio mi je idol"

"Ne sjećam se daje bio izravno politički angažiran, ali je jasno davao do znanja da je na strani negdje Hrvatskog proljeća, a u njegovim pjesmama, zapravo te pjesme koje su danas neke rodoljubne himne, znali smo o čemu govori premda se zapravo Hrvatska u njima nije spominjala“, rekao je Branimir Pofuk novinar i glazbeni kritičar.

"Meni je Vice Vukov bio idol. Kad sam počeo, moja prva sjećanja muzička kada sam stajao na stolac neki uzimao žlicu ili kuhaču u ruku umjesto mikrofona, znam da sam pjevao pjesme Vice Vukova", rekao je Branimir Pofuk.

Nije mladi Branimir bio jedini koji je uživao u glasu Vice Vukova. Sve tamo negdje do početka 70-ih kad je Vice nestao i iz etera i iz zemlje. Nije to nikad bila službena zabrana, ali bila su takva vremena kad te se lako moglo proglasiti rušilačkim faktorom. A takvi bi često druženje nastavljali u zatvoru.

"I onda sam ja znao visiti na tom telefonu i svaki puta bih traži nešto od Vice Vukova na što bi se voditelj ili voditeljica onako smijuljili i rekli, pa evo ne znam sad da lićemo to baš naći u našoj fonoteci... Ali bili su uvijek ljubazni prema meni. Naravno, nisam nikad čuo Vicu Vukova, ali imali smo ploče kod kuće", rekao je Branimir Pofuk.

Bila su to vremena jedne televizije i nekoliko radijskih postaja. Bilo je jako lako učiniti da netko nestane s estradnog neba.

"Čini mi se da su nam više koncerata zabranili nego što smo ih održali"

"Meni se sad iz ove perspektive čini da su nam više koncerata zabranili nego što smo ih održali. To naravno nije istina ne", rekao je Tihomir Fileš iz Prljavog kazališta.

Ali ovaj jedan se broji kao poseban. 1989. je čelnim drugovima bila već dovoljno stresna i bez koncerta Prljavog kazališta na glavnom hrvatskom trgu.

"Sve je ukazivalo da će se velike stvari dogoditi koje su se kasnije događale. To je nekako bilo predskazanje svega onoga što će kasnije biti", rekao je Mladen Bodalec iz Prljavog kazališta.

Na pitanje zašto su baš oni bili ti koji ste bili okidač za to, odgovara: "Pa mi smo tada imali dobru ploču "Zaustavite zemlju"  s odličnim pjesmama".

I s jednom koja je tada parala uši. Pjesma o Jajinoj majci, postala je pjesma o rušenju Jugoslavije, a njihov koncert postao je događanje naroda. "Bez obzira je li pjesma dobra nije,bio je tu taj element simbola", rekao je Jasenko Houra iz Prljavog kazališta.

"Toliko ljudi se skupilo. Kud god da si pogledao bili su ljudi. Prema Katedrali, prema Zrinjevcu, prema Glavnom kolodvoru, tamo skroz do Frankopanske", rekao je Mladen Bodalec.  

"Skupilo se, u stvari, toliko ljudi da je policija u jednom momentu imala dojavu iz helikoptera da je više od 300 tisuća ljudi, a dolje je bio jedan gospodin u civilu koji je bio dosta zabrinut cijelom situacijom. Upirao je cijelo vrijeme da se koncert ne održava“, rekao je Tihomir Fileš.

Srećom po sve, na direktnoj vezi imao je nekog tko je sve ove ljude spasio od toga da danas o tom događaju pričamo na razini anegdote, a ne tragedije. 

"Jesu počeli neredi? Ovaj mu viče nisu počeli neredi, ali to je nacionalizam, a ovaj mu viče, onda nemožeš prekinuti, ja ću to prekinut. Jesu neredi? Nisu. Ne možeš prekinuti", rekao je Fileš. 

„Mi se obučemo za nastup i netko kaže: 'Nema tu ništa i obučem se opet u civilku, ne, idem u Dubravu'. Onda opet dođe i kaže da će se ipak svirati", prepričao je je Mladen Bodalec.

"Zamisli da je netko u tom trenutku rekao: 'od toga ništa'. Pa to bi iz onog Varteksa, koji je bio tamo, svi bi se obukli u roku od pet minuta. Taj cijeli koncert je prošao bez ikakve mrlje. Mislim da je jedan lanac  i lampa bila potrgana", rekao je Jasenko Houra.

Bez obzira na to što su za održavanje koncerta prikupili svih 26 potrebnih dozvola i bez obzira na to što nije bilo nikakvih nereda, dečki su drugo jutro završili u policiji na višesatnom uvjeravanju da su pokušali srušiti državu. 

"Znači oni su cijeli koncert pregledavali u policiji da vide da li su bile prisutne zastave bez socijalističkih obilježja", rekao je Tihomir Fileš.

Zaredale su im se i kućne posjete. "Svi su ti ljudi nastavili dalje raditi. I oni koji su kod mene dolazili doma u pretres. Nikome ništa ne zamjeraš,  ali nisam ja to zaboravio", rekao je Jasenko Houra.

Neslužbena zabrana spota Elementala

A onda smo dobili Hrvatsku. Možda mislite da je ovoj priči tu kraj. Ali, na žalost nije.

"Naš slučaj je mala beba u odnosu na to što se tada događalo", rekao je Luka Tralić Shot iz Elementala. 

"Pa taj spot je, neslužbeno, bio zabranjen. Neslužbeno zbog toga što mi nismo nikada dobili nekakav službeni dopis, dokument s pečatom i potpisom kojim se govori da je taj spot nepodoban i da ga se neće vrtiti u eteru“, rekla je Mirela Priselac Remi iz Elementala o spotu za pjesmu "Za što se imam".  Njima nitko nije rekao da su rušilački faktor. U demokraciji se to radi malo drukčije.

"Njima poštar nije donio, skop je pojeo betu.... Pas je pojeo zadaću, strašno. Tako da nekako staneš i ne vjeruješ. Mi smo znali da imamo spot koji je vruća roba “, rekao je Luka Tralić Shot.

Bilo je to prije deset godina. Prije Mosta i Živog zida. Kad smo još uvijek bili samo lijevi i desni, a Elementalu je uspjelo zamjeriti se i jednima i drugima.

"Parlamentarni izbori su tada bili u igri. Mi u tom spotu zapravo furamo te dvije priče iz ta velika dva tabora HDZ-a i SDP-a gdje su snimljeni političari u svom jednom opuštenom izdanju u toj nekoj slavljeničkoj atmosferi, gdje onda zapravo možda pokazuju neku stranu koju inače ne pokazuju na televiziji ili nekim svojim govorima ili tako nešto. Sad to samo po sebi ne bi bilo sporno dok se to ne upari s tekstom pjesme", rekla je Mirela Priselac Remi

"Ta glupost da se može dogoditi toliko godina kasnije u jednoj novoj državi u jednom novom sistemu u jednom novom vremenu. E onda staneš i ne možeš vjerovati", rekao je Luka Tralić Shot.

"Ne bih zabranjivao Thompsona"

Za neke ne vjeruješ zašto ih zabranjuju, za neke, pak, što pjevaju.

"Ja ne bih ni Thompsona zabranjivao on je toliko glazbeno benigan. To je isto razina kvalitete maksimalno 4. razred osnovne. Koga bi to realno ozbiljno trebalo uopće dirati", rekao je glazbeni kritičar Anđelko Jurkas.

Ali diralo je mnoge, pa je zbog ustaškog pozdrava u pjesmi završio na sudu koji je odlučio da ono što je inače kažnjivo, u njegovu slučaju nije, jer je to umjetnost.

Oni kojima ustašluk ipak vrijeđa zdrav razum jednostavno ga ne puštaju u eter. 

"To je specifičan slučaj. Mislim da si je gospodin Perković sam za to kriv zbog upornog neodustajanja od jedne pjesme i jednog pozdrava s kojim ta pjesma počinje usprkos svim konotacijama koje se nikako ne mogu opravdati", rekao je Branimir Pofuk.

Puštaju neki i verziju bez tog spornog pozdrava. Baš kao što su na jednoj splitskoj radio stanici legendarne "Lipe" cvale malo drugačije.

Jugoslavija je iz pjesme nestala baš kao što je nestala s Balkana. "Nemam neko logičnije objašnjenje. Onog trena ako ne ubijaš i ne koristiš svoj art za realno rađenje kaznenih djela teških zločina, do tog trenutka ne kužim potrebu zabranjivanja, micanja, sotoniziranja, i taj đir da nam sad nešto smeta",  rekao je Anđelko Jurkas.

 

Bregoviću su pjesmu promijenili drugi, ali Jura Stublić je jednu svoju, recimo, izmijenio sam. Dinare je pojela inflacija, pa smo dobili stabilniju valutu - dolare.

Zabrane dovode do kontraefekata

"Mislim to je isto malo jadno. Autocenzura tog tipa, zato da bi se dodvorili ili da bi bili politički korektni pa se mijenjati...", rekao je Anđelko Jurkas.

Branilo se još toga u ova moderna vremena. I narodnjaci. I Bajaga u Karlovcu. I Thomspon u Areni. Eto sad i taj nesretni bećarac. Metode su možda drukčije, ali ideja je posve promašena. 

"Danas  je nemoguće nešto zabraniti u vrijeme interneta, Youtuba i mobitela u kojem svatko ima svoju fonoteku i može s toga emitirati", rekao je Branimir Pofuk. 

"Što se postiže sa zabranama?  Samo se postižu kontraefekti", rekao je  Jurkas.

Tko pjeva zlo ne misli. Barem bi tako trebalo biti.  Pjevao on u desetercu, svojoj majci, političarima. Naći će načina da pusti glas. A kad jednom pusti to se više ne da zaustaviti. Ni sudom, ni zatvorom.

Najgledaniji video

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!