Potraga

surov život

Stoljetna borba čovjeka protiv prirode: Vukovi stočarima rade štetu, a odšteta koju dobivaju je premala

Oni koji se bave stočarstvom u zaobalju Novog Vinodolskog žale se kako im vukovi, kojih tvrde ima sve više - napadaju ždrebad

U zaleđu Novog Vinodolskog, nalazi se selo Stilini od 50-ak duša. U njemu živi obitelj Mataija koja se već desetljećima bavi stočarstvom i konjogojstvom. Posljednjih godina postalo im je sve teže. Dok nam ponosno pokazuje četiri pastuha, Mile Mataija se žali kako su mu u profit zagrizli – vukovi.

"Imam toga blaga vani i to nam uništavaju vuci. Često nemamo niti jedno ždrijebe. Od 30, 40 kobila niti jedno ždrijebe nemamo, ne uhvatimo. Već jedno tri godine. I tako, mučimo se zabadava", objašnjava Mile.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Na 600 metara nadmorske visine gdje bura puše i preko 100 kilometara na sat nije lako ni ljudima ni životinjama. Svako ubijeno ždrijebe, kobila ili konj za vuka znači život, a za Mataije - nekoliko tisuća kuna manje u novčaniku.

"A to su ogromni novci u današnje vrijeme nama kad bi to makar i pola mi ostalo, pa preživljavali bi dobro. Ne samo ja nego ja tu imam i sina i ženu mu koja se doselila, preživljavali bi i platili bi. Plaćam OPG ovaj svoj što moram sve živo i tako", tvrdi Mile.

Mile kaže kako je vukova sve više, a samim time i napada. "Kod nas toliko na ovu stranu ne, di smo mi. A tamo kod Batera delaju čudo, sad su se zadržali tamo razumijete. Sada nisu toliko tu. Sad pred jedno mjesec dana su meni tri komada u istoj grupi su ubili. Nestalo ih je u par dana", objašnjava.

Teror vukova traje godinama

S istim problemom suočava se i uzgajivač Radovan Frković iz Črvanca. "Pa vukovi su najveći problem. Problem su i medvjedi i čagljevi, ali vukovi su najveći problem. Ima štete puno. Konkretno ove godine imam 40 kobila spremnih za ždrijebljenje. Ostalo mi je 18 ždrjebadi", govori Frković. Dodaje i kako teror vukova traje godinama, ali se ništa ne poduzima. Mnogi stoga niti ne prijavljuju štetu.

"Ja nisam dobio nikada nikakve naknade. Sad od kada je ova gospođa, Blaženka, ne znam prezime, ona načini taj zapisnik i sada se to malo aktualiziralo, podiglo na jedan viši nivo. A ja kažem, nisam naknade dobio ništa, sada hoće li to biti i za ovo zadnje, ne znam, vidjet ću", priča Frković. 

Misli da je vrijeme da se pred nišanom lovaca ponovno nađe i vuk. "Vjerojatno bi trebalo dozvoliti odstrel jer se tumači da ih je malo, ali po nama nije - barem u ovom našem kraju", tvrdi Frković.

U ovoj pustoši, stočarstvo je za mnoge jedini izvor prihoda. "Teško je, teško je. I ovi mlađi koji su ostali bave se tim stočarstvom ali… ovdje je uvijek bilo teško živjeti. Jedino što su prije znate nekad bile firme pa su ljudi jedno s drugim: malo poduzeće, malo stoka. A sad jedino što se radi je u državnim firmama, ovih drugih nema i tako", priča Frković. 

'Kad vozim pogledam ispod ceste, on gleda u mene'

Da je vrijeme da se stoga izlovi koji vuk, misli i Mile. "Trebala bi ipak ova lovačka društva poduzeti nešto. A oni opet kad im rečeš kažu da je drugi nadležni o tome. Ne uništavaju oni samo ždrebad, uništavaju i srne i košute. Uništavaju svašta, a država ne želi poduzeti ništa oko toga", tvrdi Mile

Vukovi su u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta pa ako jednog ubijete, možete očekivati kaznu i do 42 tisuće kuna. Mile kaže kako se osjeća bespomoćno jer vuk ima više prava od njega.

"Ja kad vozim auto pogledam ispod ceste, on gleda u me. Ja mu kažem: 'Dobar dan'. Ne mogu mu ništa. Znao sam i naići da se kobila liježe i vuk jede ždrijebe ali šta ćeš, ništa. Povučeš se i tako", priča Mile.

Pet godina nisu dobili dozvolu za odstrijel vuka

Koji kilometar dalje, na Pletenome, nalazimo se s predsjednikom lokalnog lovačkog društva na mjestu gdje je vuk prije 20-ak dana zaklao ždrijebe. "Što reći? Ovo je 150, 200 metara od kuća, nezapamćeno u ovom mjestu kod nas u Ledenicama, da se takav slučaj desio da je vuk napao životinju takoreći u mjestu", priča nam Igor Uremović, predsjednik lovačkog društva Gradina.

Objašnjava da već pet godina nisu dobili dozvolu da na ovom području odstrijele vuka pod izlikom da ih je u Hrvatskoj tek između 150 i 200-tinjak. "No po onome što se kod nas na terenu viđa, čak i do samog mora se spustio vuk. Nama su četiri grla vuka, viđena su pred petnaest dana na području granice srednjeg i Novog, znači uz Jadransku magistralu.

To je po meni alarm da definitivno bi ljudi iz ministarstva trebali preispitati da li je populacija ona koja se vodi papirnato ili realna u odnosu na stanje stvari na terenu. Tako da smatram da ih je daleko, daleko više", tvrdi Uremović.

Uzgajivači tvrde da je zaobalje Novog Vinodolskog Ostavljeno na milost i nemilost vuku. "Gdje god snimate konje vidite da nema ždrebadi. To je sve remek-djelo vuka. Najviše vukovi to potamane. Nešto manje medvjed, ali 90 posto vukovi", tvrdi Mijat Jovanović, predsjednik konjogojske udruge Primorac.

Ždrebad je, pojašnjavaju nam, lak plijen za uvijek gladnu životinju, a odštete za njih iznose tisuću i pol kuna. Zimi ovdje rano nestaje svjetla, a kada padne mrak najsigurnije je - kraj vatre. Mladi lovac Jurica Svetić fasciniran je tom zvijeri. "Lovci govore da vuk može osjetiti otkucaj srca preko zemlje čak. I na daleko da čuje i osjeti otkucaje srca", priča Svetić. Kaže i da je vuk lukaviji od lisice.  

"Vuk izlazi jedan sam znači u izvidnicu. Prate ga ostali vukovi koji su jači od njega. Tek nakon toga kada izađe najslabiji vuk on javlja svojim glasanjem ostalim vukovima da li ima plijena, nema plijena, ako ima plijena onda formiraju prsten i to dotično blago koje oni žele sebi za plijen utjeraju u jedan prsten i tako love", objašnjava Svetić. 

Većina konja nije u ograđenom prostoru

U mjestu Ledenice ne živi ni dvjesto ljudi. Dubravko Dundović u slobodno vrijeme uzgaja šarplanince. Prava pasmina za područje na kojem žive i vrebaju vukovi, risovi, čagljevi i medvjedi.

"Ja nemam problema zato što nemam ništa od stoke i blaga, tako da ovdje neće raditi problema, ali oni su korisni, korisni po tome da štite stoku i štite domaćinstvo. Mislim treba ih imati, jedan pas ne može sam napraviti ništa, ali će obraniti koliko god može, tako da.. a vuci su problem, vukova ima, čagljeva ima", objašnjava Dubravko.

No, dodaje kako ima i konja. A većina nije u ograđenom prostoru. "Veliki je to prostor da bi se to moglo… ne znam što bi njima moglo te konje sačuvati i svu ostalu divljač, a da vuk ne radi probleme. Vuk će raditi probleme. Uvijek ih je radio i radit će ih i dalje – to je neminovno", tvrdi.

Za vuka konji najlakši plijen

Šest kilometara dalje, prema sjeveru, nalazi se selo Breze čijim središtem dominira pilana. Desetljećima je vodi ovaj vitalni 78-godišnjak. "Cijeli život radim u šumi, šumske poslove sam radio prije s konjima, i onda smo poslije otvorili pilanu i gostionu i tako", govori Uremović.

I on ima problema s jednom zvjerkom, ali papirnatom. Život ovdje, objašnjava, nije lagan. "Ovaj posao koji mi radimo je sve za izvoz, a taj izvoz je nepodoban po nas jer je kuna prejaka", tvrdi Uremović.

Ivan tvrdi kako su vukovi samo vukovi, ali su ljudi ti koji mu gotovo svaki dan ostavljaju hranu. Za vuka su konji najlakši plijen. Konj je danonoćno vani, i vani se ždrijebe. Pojede ždrijebe jer do druge životinje teško dođe. Tako da tu se nema koga kriviti, nego samo gospodare konja koji ih ne zatvore navečer – danonoćno je vani.

U cijeloj Primorsko-goranskoj županiji djeluju 34 uzgajivača. Za 910 grla lani su dobili poticaje u iznosu od milijun i 200 tisuća kuna. Mile tvrdi kako je i uz poticaje nemoguće zatvoriti sve konje.

Ni država ni lovci ne znaju točan broj vukova?

A moglo bi se nešto obraniti, ali na ovako velik broj vukova to je teško obraniti. "Vuk može doći u tor. Mi sad kad smo čipirali strah me preko noći ostaviti u toru. Jer smo tu kod Uremovića doživjeli. Mi idemo ujutro da čipiramo konje – cijeli dan su zatvoreni u toru – kad smo došli tri ranjena i jedan mrtav. Pa ih zatvori. Ne možeš ih zatvoriti od strave više. Na širokom se već oni drukčije brane – ali kad vuci navale na nešto oni ne popuštaju. Oni moraju to riješiti", tvrdi Mile Mataija.

Prema službenoj evidenciji koju vodi Hrvatska agencija za okoliš i prirodu, u Hrvatskoj je populacija vuka u padu još od 2012. Procjenjuje se da se ona sada kreće oko 156 jedinki u 49 čopora. Kada jedan od njih napravi štetu, na teren izlazi ovlaštena vještakinja Blaženka Kulić

"Snažni su to zagrizi gdje se evidentno vidi da je životinja zaživotno iskrvarila i usmrćena s tim jakim ugrizima. Mjeri se ako je moguće razmak između očnjaka te ostali tragovi na usmrćenoj životinji", objašnjava Kulić. 

U zaleđu Novog Vinodolskog ove je godine bila desetak puta. "Ove godine tih prijava je nešto više nego prethodnih godina", tvrdi Kulić. No to pridodaje činjenici da je u međuvremenu porasla naknada za ubijenu stoku. Kaže i kako je priča oko sivih vukova - siva.

"Što se tiče države i što se tiče lovaca zapravo svi procjenjuju te brojke i koliko je zapravo vukova rekla bih da niti jedna niti druga strana točno ne zna. Pokušava se procijeniti njihov broj", tvrdi Kulić.

'Zadnji odstrel bio prije 6 godina'

U razdoblju od 2005. do 2012. Odstrijeljeno je 77 vukova. Dok je bilo odstrela, šteta je bila manja, a populacija pod kontrolom, objašnjava predsjednik lokalne konjogojske udruge.

"Zadnji odstrel je bio prije 6 godina, dozvolio se odstrel u Primorsko - goranskoj županiji, pet komada - i istu nedjelju su ustrijeljeni svih pet. Znači da ih ima, nije da ih nema. Prošlu nedjelju u ovo naše lovačko društvo, ja sam isto lovac, u Prigonu su izašla četiri, a kolege iz bribirskog lovačkog društva su vidile dva. Evo to vam je šest, a tu jedno do drugoga lovačko društvo", tvrdi predsjednik konjogojske udruge Primorac.

Vještakinja Kulić pojašnjava da odstrelne kvote za vukove i do 2012. nisu bile velike niti su imale pretjeranog učinka. "Odstrelna kvota je i inače za područje Primorsko - goranske županije iznosila jedan do dva vuka tako da je taj dopušteni, dopuštena odstrelna kvota nije bila toliko visoka da se može reći da je to presudno za porast populacije ili ne", tvrdi Kulić. 

Uzgajivači pak ostaju pri svome. "Slušajte, sada da je izaći van, ružno je vrijeme malo, koji kilometar prošetati naišao bi na njih", tvrdi Mataija. Šumski putevi kojima se kreću domaći, škrape s kojih skaču divlje zvijeri, odnedavno su postali ruta za imigrante.  Sve češće, na svom putu prema europskim zemljama, prolaze ovim područjem.

"Ja sam i u kontaktu s kolegama iz karlovačkog područja, imali su štete od divljih svinja na kukuruzima ovu jesen i čekali su lovci na rubu šume. Međutim kada su vidjeli da se u kukuruzu nešto dešava izašli su migranti, a ne divlje svinje tako da opasnost je da po čekama i po lovu se ne bi što eventualno desilo.

Ja sam i na otvorenju lova pred mjesec dana u svom lovačkom društvu napomenuo da se vrlo dobro pazi u što se i kako puca jer ljudi su po šumi jednostavno tamo gdje ih se najmanje očekuj", tvrdi Uremović.

Iz Ministarstva poljoprivrede do kraja godine najavljuju natječaj putem kojeg će biti moguće kupiti električnog pastira, tornjaka ili obnovu i izgradnju nastambi za stoku. Kako vukova nema više od 200, a to je minimum iznad kojeg država dopušta odstrel, šumska zvijer može biti mirna.

Najgledaniji video

Izdvojeno

  • Davoru nije žao što je izbacio Splićane
    NIJE MU ŽAO Davor ne žali što je izbacio Zvonu i Mateu iz showa: 'Zaslužili su to, bilo mi je dosta Mateina ponašanja'

    Iako su bili članovi klana 'Vukovi', Matea i Zvone sinoć su napustili 'Superpar'

  • COVER - RTL Direkt
    RTL Direkt

  • Vezani članci

    Potraga

    Reci što misliš!