Potraga

Tko će kupiti Zlatnu uvalu?

Veliki rat za bivše radničko odmaralište na Malom Lošinju: 'Šteta što je uništeno. Sve trune'

Deseci devastiranih kamp kućica nijemi su spomenik propasti društvenog projekta iz vremena u kojem su i sagrađene

Uvala se zove Zlatna i dio je obiteljskog srebra, zapravo - državnog. Grad je Mali Lošinj, a iza svega je veliki rat za suvlasničke udjele u nekadašenjm radničkom odmaralištu. Istražujemo tko ih je kupio, zašto atraktivna lokacija propada te hoće li se na nju ikada vratiti turisti.

Na poluotoku Čikat kraj grada Malog Lošinja nalazi se odmaralište - duhova. Deseci devastiranih kamp kućica nijemi su spomenik propasti društvenog projekta iz vremena u kojem su i sagrađene.

Umjesto radnika Petrokemije i INA-e i građana Kutine, koji su tu na odmor dolazili od 50-ih, odmaralištem sada tek tu i tamo prolaze turisti u šetnji ili na putu do plaže.

“Iznenađena sam, ali ne pozitivno”, kazala je Anastasija Novosolova iz Rusije.

Ruskinja Anastasija odsjela je u obližnjem kampu Čikat. Nije znala da kraj  njega postoji još jedan - već godinama u ruševinama.

“Stvarno je lijepo i super je da su ljudi mogli doći ovdje i odmarati. Šteta što je sada napušteno. Bile smo znatiželjne što je ovdje”, rekla je Anastasija.

Prizor odbija turiste.

“Ovdje je jako lijepo, obala je prekrasna, ali šteta što je ovo uništeno. Sve samo trune”, kazao je Maximilian Kilsch iz Njemačke.

Da sve bude apsurdnije derutno odmaralište nalazi se tek kilometar dalje od raskošnih hotela s pet zvjezdica, u vlasništvu Jadranke grupe, u koje su ruski vlasnici uložili nemali novac. Uloženo je i u obližnji kamp Čikat gdje je sagrađen i aquapark.

“U svakom slučaju ako ne žele da ovdje uopće bude kamp ona bi trebali ovo odstraniti i urediti. Jer kamp Čikat želi da bude višeg nivoa, pa ako ideš ovim putem u grad onda to nije najbolje, kako se kaže”, rekao je Igor Emri iz Slovenije.

80-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj je bilo registrirano 634 radničkih odmarališta sa sveukupno 76 tisuća kreveta, a 98 posto ih je bilo na obali. Jedno od njih je i ovo Petrokemijino s 50-ak kućica te središnjim objektom s restoranom i apartmanima. Tvrtka iz Kutine njime je upravljala, održavala ga te svake godine organizirala ljetovanja za svoje radnike. Koji se i danas rado prisjećaju vremena kada im je tvrtka subvencionirala odmor u kampu.

“Ima i pješčane plaže, ima i staza, a i dečki su tu bili nogometaši na pripremama, bilo je super. Kada su nas skinuli iz garde onda smo išli ovdje deset dana na ljetovanje. Bile su kamp kućice, bio je čvrsti objekat”, ispričao je radnik Petrokemije - Franjo.

“Nije bilo ni preskupo, normalna stvar, sve je bilo uredno, to je sad katastrofa, baš bezveze…”, kazao je radnik Petrokemije - Josip Križan.

Prema tome je krenulo kada je Petrokemija izdvojena iz INA-e nakon čega je odmaralište prešlo na INA-u i njenu tvrtku kćer za ugostiteljstvo - Hostin. Odmaralište je 1996. uvršteno u njihov temeljni kapital iako je originalni vlasnik bila skupština Kutine u kojoj su tada bili i grad Popovača i općina Velika Ludina. Zbog neriješenih imovinsko - pravnih odnosa Hostin nije mogao dovesti odmaralište na razinu propisanu novim zakonima. Stoga je 2012. bilo zadnje organizirano ljetovanje nakon kojeg je za kamp počela borba na sudu pojašnjava nam gradonačelnik Kutine.

“Tri spora se vode pri trgovačkom sudu u Rijeci i jedan na općinskom sudu u Rijeci. U nekim od tih sporova Hostin tuži jedinice lokalne samouprave, Kutinu, Popovaču i Ludinu za upis. U nekim od tih sporova mi - Popovača, Kutina i Ludina, tužimo Mali Lošinj, da osporavamo što su se oni upisali na dio vlasništva i još je tu pored svega država Republika Hrvatska gdje isto s njom vodimo spor da su suvlasnici određenog dijela”, kazao je gradonačelnik Kutine - Zlatko Babić.

Riječ je o izuzetno kompliciranim i skupim sporovima, a u odmaralište je trebalo i ulagati.

“Mi smo pokušali održavati ga, ali Hostin hoće da oni imaju pravo i ključ od ulaznih vrata, pa mi onda promijenimo bravu i uđemo unutra. Razgovarao sam i s gradonačelnicom Malog Lošinja koja je isto jako nezadovoljna sa stanjem jer turisti prolaze i gledaju kako je razbito, propada i tako dalje”, rekao je Babić.

Dok se čak četiri jedinice lokalne samouprave, zajedno s državom, međusobno spore već godinama - odmaralište stoji i propada.

“Neće se to nikada ni riješiti, koliko smo mi čuli, da ništa od toga”, objašnjava Križan.

Budući da bi sudski sporovi oko zemljišta moglo potrajati i idućih 10 godina gradonačelnik Kutine, gradonačelnik Popovače i načelnik Velike Ludine odlučili su prodati svoje suvlasničke dijelove propalog kampa.

“Proces je započeo prošle godine s pismom namjere tvrtke Jadranka. Tvrtka Jadranka tamo upravlja s kampom Čikat, upravlja tamo jednim većim djelom, i ona je jasno zainteresirana da stekne pravo udjela u tom odmaralištu”, kazao je Babić.

No nakon Jadranke na natječaj se javila i tvrtka FIL-ADRIA TURIST koja je za prava na suvlasničke dijelove vlasništva ponudila 14 cijela 1 milijuna kuna. Prošli utorak ponudu je prihvatio i grad Kutina koji će tu cifru podijeliti s Popovačom i Velikom Ludinom.

“Oni su polog položili, mi trebamo sve tri jedinice na gradskom vijeću donijeti odluku da prihvaćamo najbolju ponudu”, kazao je Babić.

Vlasnik tvrtke FIL - ADRIA TURIST je Tomo Filipović  koji je ujedno i jedini vlasnik i zaposlena osoba u toj tvrtki. Kako ona nema web stranicu, a u osnovnim informacijama o firmi nedostaje bilo kakav kontakt, nazvali smo odvjetničko društvo koje je u ime FIL-ADRIE dalo ponudu za odmaralište, kako bi nas spojili s osobom koja je u sudskom registru navedena kao ovlaštena za zastupanje - izvjesnog Tomislava Filipovića.

Stoga smo otišli do sjedišta FIL ADRIE na zagrebačkoj Kajzerici kako bismo doznali hoće li i kako novi vlasnik riješiti pitanje sporova. Jer prije toga nema govora o obnovi odmarališta. No na navedenoj adresi nismo zatekli nikoga.

U međuvremenu nam se javio odvjetnik koji zastupa FIL-ADRIU na natječaju za prodaju suvlasničkih djelova. Podsjeća da ta tvrtka, osnovana 2009. raspolaže imovinom vrijednom ukupno 120 milijuna kuna te da su im poslovni rezultati pozitivni.

“Ponuda za kupnju nekretnina je predana sa ciljem kupnje nekretnina radi obavljanja registriranih djelatnosti društva”, kazao je odvjetnik Zlatko Gregurić o kupnji suvlasničkih djelova.

Odmaralište koje to nije ljuti i mještane Malog Lošinja.

“Bilo koja ruševina koja narušava izgled jednog otoka koji se zasniva… Jedan od glavnih izvora prihoda je turizam i trebalo bi se što prije sanirati ili napraviti nešto s tim da se to ili baci u neku funkciju ili da se jednostavno makne sav taj otpad - puno će biti bolje i za otok i za turizam i za sve”, objasnio je Drago Miličević iz Malog Lošinja.

Ima i onih koji misle da bi grad trebao biti u posjedu kampa kako ne bi postao nedostupan za građane. Ali svi očekuju brže rješenje.

“To treba privesti svrsi i inicijativa treba doći od grada, a ponajprije turističke zajednice koja brine o imidžu Malog Lošinja”, kazao je Kemal Berberović iz Malog Lošinja.

Je li im se obratio novi budući suvlasnik i hoće li mu nekako izići ususret pokušali smo stoga doznati od gradonačelnice Malog Lošinja koja je tu poziciju naslijedila od aktualnog ministra turizma Garija Cappellija.

Odgovor smo dobili u vidu priopćenja u kojem Mali Lošinj tvrdi da oni nisu ti koji nekoga tuže već su samo tuženi i u sve uvučeni protiv svoje volje. O novom igraču u susjedstvu nisu imali komentara.

“Oko spornih neriješenih imovinsko-pravnih odnosa trenutno se vodi sudski spor, tako da ne možemo govoriti o njegovom ishodu kao što ne možemo ni prejudicirati eventualne buduće poteze novih vlasnika”, stoji u priopćenju Ureda gradonačelnice Malog Lošinja.

No naši izvori otkrivaju da FIL ADRIA TURIST zapravo predstavlja Jadranka grupu koja se na ovaj način željela osigurati da dođe do kampa. U prilog im ide i jedna stavka natječaja na koji su se javili oni i FIL ADRIA TURIST.

“Čak smo se osigurali na način da ako taj najpovoljniji odustane, da drugi sljedeći mora prihvatiti najpovoljniju ponudu. Ako hoćemo gledati malo šire, i ljepotu Hrvatske i naše jadranske obale onda mislim da ako to preuzme Jadranka hoteli, a vidio sam što su tamo sve napravili, da će to sigurno biti dobro”, rekao je Babić.

Jadranka grupa pak odbija bilo kakvu povezanost s FIL-ADRIOM. Podsjećaju da su njihovi ruski vlasnici u Mali Lošinj do sada uložili gotovo 170 milijuna eura, a na pitanje jesu li i Gradu Malom Lošinju i državi koja je također vlasnik djela zemljišta predložili otkup suvlasničkog udjela kao i Kutini.

Odgovor Jadranka grupe:

“O svim našim poslovnim odlukama i planovima uvijek je obaviještena lokalna zajednica s kojom aktivno i kvalitetno surađujemo tijekom svih 70 godina, koliko Jadranka d.d. posluje na otoku Lošinju.”

Iz ministarstva imovine nisu nam odgovorili što će napraviti sa dijelom koji je u vlasništvu države, ali tko god na kraju bio suvlasnik odmarališta, uz tužbe lokalnih jedinica samouprave, morat će se boriti i s INA-om koja i dalje želi svoj dio kolača.

“INA smatra kako je riječ o njenom vlasništvu te su u tijeku sudski postupci u kojima to nastoji i dokazati”, stoji u priopćenju INA-e.

Problem je i u tome što se gradovi Mali Lošinj, Kutina, Popovača i općina Velika Ludina moraju nastaviti međusobno sporiti sa sobom i sa državom sve dok se ne iscrpe sve pravne mogućnosti jer u suprotnome dobivaju packe od te iste države da ne štite interese svojih jedinica. Tu pravnu borbu sada će očito nastaviti FIL - ADRIA pošto je kupila prava na udjele u vlasništvu. Ali za što, za sada je nepoznanica…

Najgledaniji video

Izdvojeno

Potraga

Reci što misliš!