Potraga

bezizlazna situacija

Agonija kojoj nema kraja: Potraga posjetila neke od 300.000 blokiranih građana Hrvatske

Nemilosrdni ovršni zakon doživi tu i tamo kozmetičke promjene, ali ono najgore ostaje isto - dugotrajnost blokade računa, izostanak socijalnog minimuma koji ne može biti ovršen, predugi rok zastare - koji normalan život čine nemogućim

Više od tristo tisuća blokiranih građana živi u agoniji kojoj se ne vidi kraja.
Iako su prava glasačka mašina, to im nije pomoglo da bilo koja vlast riješi problem ljudi kojih s obiteljima ima čak milijun.

Nemilosrdni ovršni zakon doživi tu i tamo kozmetičke promjene, ali ono najgore ostaje isto - dugotrajnost blokade računa, izostanak socijalnog minimuma koji ne može biti ovršen, predugi rok zastare i tako dalje. Iako se s blokiranima namjeravala baviti tek dogodine, pritisak je ipak bio prevelik pa Vlada za nekoliko tjedana napokon najavljuje mjere  - od otpisa dugova do  izmjena zakona. 

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Obitelji, umirovljenici, mladi, bolesni... U Hrvatskoj na ovrhe i blokade nije otporan gotovo nitko. 320-ak tisuća ljudi duguje skoro 43 milijarde kuna. Većina njih iz blokada se ne može izbaviti.

U blokadi je već dvije i pol godine - a Zagrepčanka Jadranka Turk više ni ne zna koji je točno razlog. Zna samo da je sve počelo s plinom kojeg su joj prije dvije godine i isključili - a onda su se računi samo gomilali.

Kada dobije mirovinu kreće s plaćanjem. Iako je u invalidskim kolicima, da bi ušedila koju kunu, račune plaća ondje gdje je najmanja provizija.

"Kada dižem,u banci s tog zaštićenog računa, odmah ponesem uplatnice i platim. Ili odem, imali su malu proviziju u Tisku, ali sad su i oni poludili. Kada dobijem mirovinu platim nešto, ne mogu sve platiti, kupim nešto za jesti i gotovo, 2., 3. u mjesecu i već nema", priča nam Jadranka. 

Ono što blokada zapravi znači da jednom kada vam netko ovrhom sjedne na račun - počinje teći rok od 60 dana. Ako se u tom vremenu ne dokaže da je ovrha neopravdana, onda vjerovnik uzmima sva sredstva. Jedini spas je zaštićeni račun s kojeg se može uzeti trećina ili četvrtina plaće, ovisno o visini primanja.

"To znači da su vam svi računi blokirani, to znači da ne raspolažete sa svojom imovinom u punom opsegu, već da vam se vjerovnik putem odvjetnika, putem javnobilježničkih ureda i putem Fine upisao u registar naplate i svi vaši računi ne samo da služe kako bi vi preživjeli iz mjeseca u mjesec već služe za naplatu dospjelih potraživanja", objasnio nam je Sarajko Baksa, dopredsjednik Udruge Blokirani.

Krediti, dugovi, ovrhe - sve je to previše za Jadranku kojoj na kraju ostane oko 2200 kn mirovine. To joj ne bi bilo dovoljno za život i kada ne bi imala tešku bolest - spinalnu mišićnu atrofiju. 

Na pitanje što danas planira jesti - nema spreman odgovor. 

"Što ću danas jesti? Pa još nisam smislila. Možda skuham ječmenu kašu. Dobro, imam kisele krastavce. Ali ne znam dal imam još...pa napraviti salatu od toga."

Sada se grije na električnu grijalicu, no to ju ne može dovoljno ugrijati, pa u društvu osobne asistentice Andree vrijeme u stanu provodi zamotana od glave do pete. Zbog svega su joj se počeli gomilati računi za struju. 

"Da mi isključe struju, mislima da bi krepala, pa smrznula bi se. 

"Prije neke 2 godine sam uzela mobitel na pretplatu tj. 2 mobitela, od mene i bivšeg dečka i došlo je do toga da on više nije radio, a pošto smo oboje podstanari, treba platiti stan, obaveze i to. I nije bilo baš mogućnosti da se plaćaju računi. Onda smo još prekinuli pa on uopće nije svoj dio plaćao i dobila sam obavijest o blokadi. Da sam dužna devet tisuća kuna. Sa 600 na devet tisuća kuna." 

Martina Karabajić skupo je platila dva mobitela koja na kraju ni ne koristi. Njezin se razbio, a onaj bivšeg dečka nije vidjela koliko ni njega. 

"Zbog ovrhe sam počela razmišljati o nekim drugim poslovima i honorarno i ovako. Hvala Bogu da sam brzo našla, sada radim dodatno u još jednom fitness centru i to su mi dodatna primanja, da mogu skrpati kraj s krajem", priča nam Marina.

Marina trenutačno radi 11 sati na dan, sveukupno 3 posla. Sedam sati u dućanu, četiri sata u teretani i svaku drugu nedjelju - kada bi inače trebala biti slobodna - statira za televizijske emisije. 

"U dućanu imam raspored tjedana dana unaprijed pa onda znak kada radim kada sam slobodna, pa mogu u teretani dogovarati suprotne smjene, idu mi u susret. I sada ako u dućanu popodne, odem u teretanu ujutro u 9 ili kako mi paše...", dodaje. 

Čim je saznala da je u blokadi otvorila je zaštićeni račun. Pa će joj sada, još sljedećih otprilike godinu dana uzimati po trećinu plaće iz dućana i teretane - od 5700 kuna ostane joj...  Honorar od 300 kn mjesečno koje zaradi statirajući uopće ne vidi jer se uplaćuju na žiro, a ne zaštićeni račun. 

"Dobro, ostane meni za život, ali to ne bi bilo tako da radim samo na ovom poslu. Zato sam i našla drugi posao da bih mogla preživjeti." 

I nakon što joj se uzme trećina svih primanja - telefon joj neprestano zvoni. 
Tvrtke za utjerivanje dugova koje od osnovnih vjerovnika otkupe dug za manju cijenu. 

"I onda me zovu skoro svaki ne znam, 3., 4. dan za tu ovrhu, da imam ovrhu na računu i kad ću to riješit. Ja im kažem: meni se svaki mjesec uzima s plaće, i ja ne mogu dati više od toga. I ovo mi je previše, a kamoli da plaćam još više."  

Kako izgleda život u blokadi zna i Josip Tisovec iz Siska. Njegova četiri - člana obitelji trenutačno nije u blokadi, ali sve još visi u zraku. 

"U petom mjesecu 2010. mi je došla prva ovrha za recimo 1140 i nešto kuna duga. To je bio vodovod Sisak. To sam bio u blokadi nešto oko godinu dana", prisjeća se. 

Kasnije su stigle i druge ovrhe - od telekoma i javne televizije. Sada već nije u blokadi nekoliko godina, ali sa sisčkim je vodovodom na sudu. Žalio se jer je smatrao da ga nisu smjeli ovršiti. Ako taj sud izgubi, Josip zna, život u blokadi će se nastaviti jer neće imati kako platiti sudske troškove.

"Kad si ušao u taj sistem, više i dan danas ne znaš. Mi možemo pričati da sam ja deblokiran, mi možemo reći da sada ide ove 2 godine, 3 malo, nekak bolje, ali ne ide, ne znam što će biti s vodovodom, ne znam što me sutra može uhvatiti drugo. 
Svaki put kada je bio u blokadi - uzimali su mu trećinu plaće od 3 tisuće i 700 kuna", priča Josip.

Preživjeti tada - bilo je čisto čarobiranje jer je uz račune imao i 2 kredita od 1700 kn mjesečno.

"Ja nemam dovoljno da podmirim i ovo dugovanje po ovrha, a ne mogu ni platiti ostale račune. Prebaci iz ovog računa na ovaj, i onda iz ovoga opet vrati i tako to ide. Čarobira se", kaže Josip. 

Nakon kredita i ovrhe, obitelji Tisovec ostajalo je oko 800 kuna za hranu i režije. 

"Kad je bio u blokadi, nisam se usudila ni pitati je li bila plaća. Što kad kupite 2, 3 kile kruha, brašna, vegete ili nešto što ne možete posaditi ili imati sami. I sa tim morate cijeli mjesec", kaže Mirjana Tisovec. 

Da tada nisu imali svoj vrt - Josip, supruga Mirjana i dvije kćeri sigurno ne bi imali što za jesti.

Obitelj Tisovec sada živi na gornjem katu trošne kuće - jer im se peć u prizemlju pokvarila. Za novu - nemaju. 

"Dolje nismo zato što smo imali problem prije 2, 3 tjedna, pregorila nam je peć na drvenu gdje smo kuvali i gdje smo u kuhinji i tu boravili", rekao je Josip.

Kako je živjeti pod ovrhom dobro zna Stjepan Dokša. Bilo je teško, kaže, ali nakon 2 godine su se uspjeli ishrvati i ti dani su sada iza njih.J

"Ja imam kredit 1750 kn, imam ovrhu tj sam imao 2 godine po 1500 kn sam plaćao. Mirovina mi je 3800 kn. Koliko je meni ostalo za život?", retorički postavlja pitanje Stjepan Dokša iz Kašine. 

Iako je cijeli život radio dobre poslove i nikada nije mislio da će mu se tako nešto dogoditi - Stjepana je blokada dočekala u mirovini. 

"To je bilo odjedanput 11.400 kn. Toliko sam trebao otplatiti, toliko sam ja i otplatio. To je iznosilo 1170 kuna na tekućem računu. I to su mi uzimali dvije godine", dodaje Stjepan. 

Ovršen je zbog komunalija za kuću koju je naslijedio od majke. Tada, prije nešto više od 2 godine imao je 2 nezaposlena sina i suprugu bez mirovine. Iz blokade su se izvukli prije nekoliko mjeseci - objašnjava supruga Ljiljana. 

"Dok si ovršen za ove koje se recimo nakupe, ove druge čekaju. To je jedna karika iz koje se teško izvuče. Njemu kada su uzeli ovih 11 i nešto tisuća, ne može plaćati, ovi se gomilaju", dodaje Ljiljana Dokša. 

Zato je Ljiljana morala otići u Austriju, čuvati starije i nemoćne. Trebalo je plaćati račune koji su stizali. Inače bi, kaže, ostali na ulici.

"Žalosno. A ona meni priča, ta stara baka, ona je u penziji, kako ona i njen pokojni muž na kruzeru i bla bla bla, na kruzeru po tri mjeseca. A ja pričam i oni se križaju, kak možeš imati penziju 100 eura, 150 eura", kaže nam. 

Da je ovršni zakon loš - znaju već svi. Jer nigdje drugdje iznos od 100 kn duga ne naraste na 1000 jednom kad si ovršen. 

"Ja smatram da bi ovršni zakon trebao reći stop tima velikima. Znači velikima reći stop, ne možete vi za 10 kn nekoga ovršavati i njemu pisati još veće troškove, a on vama može sutra 100 kn vratiti. Ja velim sutra, snađe se i bude sutra platio", kaže Josip Tisovec iz Kašine. 

Jer pretakanje iz šupljeg u prazno je metoda kojom se koriste i ljudi s prosječnim primanjima. A za one koji imaju puno manje, nije osiguran socijalni minimum pa se tako ovršuju i one najmanje mirovine. 

"To bi se trebalo iznaći načina da se ljudima pripomogne kroz nekakav reprogram duga, nekakave ne znam, ja nisam pozvan da rješavam problem, ali on je sve očitiji u hrvatskome puku, ali se naše vlasti oglušuju na to", dodaje Stjepan Dokša.  

Vlasti su prošlog tjedna konačno odlučile nešto poduzeti - najavljen je otpis dugova koji bi, jednom ostvaren, mogao izbrisati oko više milijardi kuna duga. No, iz Udurge Blokiranih tvrde: ono što se treba mijenjati jest ovršni zakon.   

"Kada vama sjedne ovrha, kada se vama blokiraju računi, vi ne samo da ne možete podmiriti taj tekući mjesec, vi nemate dovoljno sredstava za sve ostale mjesece, a ti troškovi se samo gomilaju i gomilaju. I iznimno je teško izaći iz spirale začaranog kruga", objasnio nam je Sarajko Baksa, dopredsjednik Udruge Blokirani.

Svi ovi ljudi osjetili su to na vlastitoj koži. I znaju da će, koliko god se trudili, iz toga teško izaći.

"Ja sam svjestan da ja ovo ne budem nikad riješio. Ovo sa sisačkim vodovodom ili ako pto novo dođe, teško da ćemo se mi ishrvati. Imam još par lipa u novčaniku, ali to je još dobro", priča Josip.

Dobro je dok ne ugase struju pa ta mala grijalica može grijati na -10. Ili dok meso jedu jednom u dva tjedna, neka imaju za račune. Dok ima taj, drugi posao, slobodno joj vrijeme ne treba. Dok može otići u drugu zemlju da zaradi još koju kunu, mirovina je namijenjena baš za to.

Najgledaniji video

Izdvojeno

Vezani članci

Citaj, prati i komentiraj naše price i na našoj Facebook stranici Vijesti.hr!

Reci što misliš!