Potraga

NE MOŽE OSTVARITI PRAVA

Jedinstven slučaj Nigerijca Stanleya Nzekwe: za SOA-u prijetnja, u Hrvatskoj boravi ilegalno, a već dvije godine je u braku s Hrvaticom

Nigerijac Stanley Nzekwe prijetnja je hrvatskoj nacionalnoj sigurnosti. S tim obrazloženjem njegov zahtjev za boravišnu dozvolu odbija sigurnosno obavještajna agencija - SOA

Kutinjanka Sanja Šeliga Nzekwe i Nigerijac Stanley Nkemjika Nzekwe se vole. To nije sporno. Sporno je što im država, recimo to tako, baš i ne vjeruje. "Znam dosta hrvatskog, ali radije ću govoriti na engleskom da ne bih nešto propustio reći", govori nam Stanley. Jer to što nam Stanley ima za reći prilično je ozbiljno. Prije četiri godine, u smrtnom je strahu pobjegao iz Nigerije. 

"Imam ožiljke po ruci, htjeli su me ubiti, ali sam pobjegao. Od Boka Harama... Išao sam na tržnicu kupiti nešto, vidjeli su me i napali. Taj dan ubili su mnogo ljudi, ja sam pobjegao", priča Stanley.   

Dobio je rok za traženje azila i nedugo nakon toga upoznao Sanju. U međuvremenu su ga prebacili u sklonište u Kutini u kojem je, kad mu je istekao prvi rok, podnio zahtjev za produljenjem. I tu počinju prvi problemi. 

"U jedanaestom mjesecu su njega izbacili iz azila tako da su mu pokucali jedan dan ne, moraš ić, moraš ić, i poslali su mu da mora napustiti Hrvatsku u roku sedam dana ako se dobro sjećam", priča Stanleyeva supruga Sanja.  "Izbacili su me na ulicu po zimi. Nisam imao gdje biti. Postao sam beskućnik", priča Stanley čija nam supruga objašnjava kako su imali već svbe spremno za vjenčanje.

Vjenčali su se u prosincu svjesno riskirajući kaznu za tih mjesec dana od kad je Stanleyju isteklo pravo boravka kao tražitelja azila do podnošenja zahtjeva za boravišnom dozvolom kao supružnik državljanke Republike Hrvatske. 

U tom razdoblju u Hrvatskoj je boravio ilegalno. Platio je kaznu od dvije i pol tisuće kuna i čekao rješenje. No, kad je stiglo - oboje su ostali šokirani. Sigurnosno-obavještajna agencija SOA Stanleyja je proglasila prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. 

"Bio sam u azilu, došao sam 2013. i tad nisam bio prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Čim sam se vjenčao, postao sam prijetnja nacionalnoj sigurnosti", priča Stanley. 

Budući da se Stanley vjenčao s državljankom Europske unije, stekao je pravo za izdavanje boravišne dozvole. Nakon pet godina imao bi pravo na stalni boravak i nakon 8 pravo i na hrvatsko državljanstvo. No, sve to pada u vodu čim vas SOA proglasi prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.  

"Prije vjenčanja mi smo morali njegovu potvrdu o nekažnjavanju iz Nigerije nabaviti, znači da Nigerija ne traži izručenje ni ništa da je on čist i da odobrava da se taj brak sklopi", tvrdi Sanja

I tu počinje priča koje se ni Kafka u svom procesu ne bi posramio. SOA nikome nije dužna reći zbog čega nekoga proglašava prijetnjom za nacionalnu sigurnost. Ni Stanley ni Sanja ni dvojica odvjetnika koji su ih zastupali pojma nemaju protiv čega uopće podnose žalbu. 

"Ako si počinio nešto loše, znaš cijenu koju trebaš platiti. Ali ja nisam učinio ništa i borim se, a ne znam s čim se borim. I tako već dvije godine", priča Stanley. "Evo neki dan smo imali problem, zaustavila nas je policija koja je iz Pule i koja ne zna nas, ovi u Poreču nas znaju, oni nas ne poznaju, oni dokumente, on nema dokumente, mi smo pola sata stajali kao kriminalci", prepričava Sanja.

U Centru za mirovne studije u Zagrebu upoznati su sa Stanleyevim slučajem. Iako su, kažu, pravila EU jasna. "Ako gledamo i europsku konvenciju o ljudskim pravima pravo na brak i pravo na zasnivanje obitelji i onda također očuvanje obitelji koja je zasnovana je temeljno ljudsko pravo", tvrdi Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije. 

U CMS-u, kažu, Stanley nije jedini. Posljednje dvije godine sve više tražitelja azila odjednom je postalo prijetnja nacionalnoj sigurnosti. "Ako već nekoga proglase prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i označe njegov predmet s 'Povjerljivo' što je zaista jedna teška optužba i tiče se zaista ozbiljne prijetnje nacionalnoj sigurnosti onda je zaista upitno kako država nekoliko godina prije koliko je on ovdje bio nije reagirala na to", objašnjava Kekuš.

"Jasno je da ukoliko osoba ne zna što joj se stavlja na teret, dakle ukoliko ne zna zašto je određeno tijelo donijelo odluku u ovom ili onom smislu ona je na neki način onemogućena da sebe obrani. Dakle onemogućena je koristiti svoje ustavno pravo na žalbu i sudsku zaštitu", tvrdi Maja Kević, zamjenica pučke pravobraniteljice.

U uredu pučke pravobraniteljice također tvrde – u protekle dvije godine povećan je broj ovakvih slučajeva. Dodaju, time se krše brojni propisi i zakoni. "Apsolutno, prvenstveno se krši Ustav znači Ustav se krši naročito u svojim člancima 18 i 19 koji propisuju baš da se onemogućavanjem uvida u razloge donošenja određene odluke onemogućava i ustavno pravo na žalbu", tvrdi Kević. 

"Jer sam ja znala reći zašto nam razdvajaju obitelj - kao ne razdvajaju već 'vi ćete bit u braku ali on ne može ostat ovdje', mislim", objašnjava Sanja. No, Stanley ne želi otići. Par pati i financijski. Zbog plaćanja brojnih žalbi podigli su i kredit. I taj se novac istopio, a Stanley bez papira ne smije ni raditi. Ovise samo o Sanjinoj plaći, a usput plaćaju i najam stana. 

"U cijeloj situaciji gdje svi mladi bježe iz Hrvatske imaju jedan par koji želi ostati i oni nas ne žele", tvrdi Sanja. "Ona radi sve. Ja joj pomažem koliko mogu. Čistim stan, odlazim u nabavu, popravljam po kući, ali želim posao, a za to nemam dozvolu", priča Stanley.   

Njihova agonija iz dana u dan je sve veća. Suočavaju se s problemima o kojima mnogi od nas ni ne razmišljaju. Poput običnog pada s bicikla. 

"Ljudi su vidjeli kad sam pao i pitali su me hoće li pozvati hitnu pomoć. Rekao sam im: Ne! Pitali su zašto ne jer su vidjeli da krvarim. Rekao sam im da nemam novca za bolnicu. Kad sam došao kući, rekao sam supruzi što se dogodilo. Zub mi je puknuo i trebao bih zubaru, ali nemamo novca za to. Jedino što mogu je piti analgetike da me manje boli", priča Stanley.

U unajmljenom stančiću u Poreču osuđeni su jedno na drugo. Novca za odvjetnike više nemaju. A sve je manji i fond za kazne koje uporno plaćaju. Jer Stanleya svako toliko opale po džepu zbog ilegalnog boravka u Hrvatskoj. 

No, zanimljivo, u ove dvije godine nikad ga nitko nije ni pokušao deportirati iz Hrvatske. I tako ovaj Nigerijac, prijetnja nacionalnoj sigurnosti već dvije godine, zapravo slobodno šeće tom istom zemljom koja bi od njega, prema SOA-inoj odredbi trebala drhtati. 

"Tražili smo u MUP-u da nam obrazlože oni kao nemaju uvid u te dokumente, a SOA kao SOA nije dužna obrazlagat sad tu sam ja ptala da li SOA da li postoji ikakav ured od te sigurnosne agencije ili neki kontakt da ja telefonom probam ili nešto. Ne to je državna sigurnost, ne možete vi samo tako ušetati i pitat. Pa dobro ko nam može reći. Nitko", priča Sanja. 

Odgovore smo zato potražili mi. Pitali smo SOA-u kako je moguće da je Stanley postao prijetnja tek nakon dvije godine. Pitali smo ih i kako su mogli učiniti takav propust da prve dvije godine nisu shvatili da je Stanley tolika prijetnja. I dobili smo pravi birokratski odgovor. I to, iznenađujuće, na neradni dan.  
 
"SOA u postupku provjere stranaca, u većini slučajeva, ne ocjenjuje osobe kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, već kod pojedinih osoba utvrđuje činjenice koje ukazuju na pouzdanost i iskrenost osobe koja traži zaštitu ili boravak u Republici Hrvatskoj. 

Primjerice, takve činjenice mogu biti nemogućnost utvrđivanja identiteta osobe, ilegalni prelazak državne granice, davanje lažnog iskaza, zloporaba zahtjeva, počinjenje kaznenih djela ili prekršaja u Hrvatskoj ili drugim državama te drugi razlozi", stoji u odgovoru SOA-e. 

Svoj odgovor poslalo nam je i Ministarstvo unutarnjih poslova koje zapravo izdaje rješenja o azilu i boravku stranaca u Hrvatskoj. Kažu, Stanleyu su tri puta odbili zahtjev za međunarodnu zaštitu jer nije ispunjavao uvjete. Što se tiče boravišne dozvole na koju ima pravo kao Sanjin suprug, MUP lopticu vraća na SOA-u. 

"Sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama, utvrđeno je da imenovani nije ispunio tražene uvjete", stoji u odgovoru MUP-a. "Pa nažalost oni imaju jedino još sudski postupak kao rješenje", tvrdi Sara Kekuš. 

"Također ono što je upitno je da se u takvim slučajevima vrlo često postupci vode jako dugi niz godina zato što se opetovano traži mišljenje SOA-e koj azatim dovodi opet u pitanje znači nacionalnu sigurnsot bez obrazloženja svoje odluke", tvrdi Maja Kević.

I tako u krug. "Zato što je on moj muž i volimo se i želimo to dokazati državi da i  oni shvate jer su svi drugi shvatili", govori Sanja. "Ovdje mi je obitelj. Kako da ostavim suprugu i odem? Još uvijek imam strpljenja, ali molim hrvatsku vlast da nam pomogne. U groznoj smo situaciji. Samo ona ima posao i plaća sve. I mi smo ljudi. Molim vas, razmotrite naš slučaj i ako postoji način da nam hrvatska vlast pomogne, pomozite nam. Ja i moja supruga ovisimo o vama", apelira Stanley.

"Tu boravišnu dozvolu mi svake godine moramo tražiti produljenje obnavljati i mislim nije mi jasno zašto ne može dobiti na godinu dana pa će vidjeti da li je on na teret države da li radi išta kriminalno ili živi normnapno plaća porez mislim. Mi ne dobivamo ni tu prvu šansu", objašnjava Sanja.

Za Stanleya možda i jedinu. "Ne vraćam se u Nigeriju. Radije bih umro u zatvoru nego otišao natrag. Život mi je ondje u opasnosti, znam što govorim", tvrdi Stanley. Kao kršćanin teško bi, kaže, preživio teror zloglasnog islamističkog Boko Harama. Kao kršćanin, također, ne gubi vjeru. 

"Vjerujem, ja sam kršćanin i molim se. Vjerujem u Boga. Nikad olako ne gubim nadu", tvrdi Stanley. Jedini tko bi im možda mogao pomoći je Upravni sud jer jedino njegovi suci imaju pravo na uvid u SOA-ine spise. No, još uvijek čekaju besplatnu pravnu pomoć jer za drugu i nemaju. Pred njima su godine borbe. 

Godine u kojima će se tko zna koliko Stanleyevih vršnjaka, hrvatskih državljana, iseliti iz Hrvatske. A kad ga hrvatska birokracija izmori do kraja - možda mu se povratak u Nigeriju više neće činiti tako lošim.

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Potraga

Reci što misliš!