I oni su dio našeg društva, sami i bez svog doma. Nadaju se da će Hrvatska njihov dom tek postati. Drugu godinu za redom Isusovačka služba za izbjeglice organizirala je božićni ručak za izbjeglice

Şedmeročlana obitelj iz Iraka prošla je težak put, već dvije godine su u Hrvatskoj i prvi put na božićnom ručku kod jedne zagrebačke obitelji. 

"Bilo je jako dobar i ova obitelj je jako dobra. Oni su kuhali hranu i bilo je jako fino. I ja Like it", Naba Asadun, Irak.

Sadržaj se nastavlja...

Božićni ručak s izbjeglicama organizira se drugu godinu zaredom, za njega je zaslužna Isusovačka služba za izbjeglice i njezin ravnatelj, svećenik Tvrtko Barun.

"Prošle godine je bilo 20-ak obitelji koje su primile izbjeglice, ove godine je oko 40-ak. Dakle, među njima tri samostana i župe što je isto hvalevrijedno. I ove godine ima 20ak izbjeglica više nego prošle godine", kaže Barun. 

Najsretnija su bila djeca. Danas su sklopili neka nova prijateljstva, ali i naučili važne lekcije koje odrasli često zaborave.

"Ja sam jako sretan. Kad mi je mama to rekla prvo sam mislio ono, malo će bit druačije i čudnije, ali sad kad su došli lijepo smo se družili i shvatio sam da je to nešto predivno", Borna Plavšić, Zagreb.

Obitelj Asadun živi u prihvatilištu za migrante u zagerbačkim Dugavama, nekadašnjem hotelu Porin. Vraćeni su iz Austrije u Hrvatsku jer su za vrijeme krize ovdje prvi put bili registrirani.

"Nadamo se da ćemo dobiti pozitivno mišljenje za azil. Moje braća i sestre uče hrvatski jezik, ja idem u osmi razred, sviđa mi se hrvatski jezik", Naba Asadun, Irak.

Do sad je u Hrvatsku iz turskih kampova stiglo 40 Sirijaca, od 150 koliko se Hrvatska obvezala primiti. 

"Pitanje integracije tu je problem. U Hrvatskoj sustav integracije ne postoji, to je ono što treba reći postoje pojedicni u institucijama državnim i gradskim koji se trude i više od svog okvira posla, ali sustav ne postoji, to je problem", Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice.

Institucije su te koje trebaju rješavati te probleme, a pojedinci iz društva ovim su ljudima, koji su doživjeli strahote i ostali bez svega, pokazali su što je pravi duh Božića.