Kolumne / Kristina Trupeljak

kraš ima protuotrov

Više nije bitna salmonela u piletini već Srbija u čokoladici

Više nije bitna salmonela u piletini već Srbija u čokoladici
Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL/Disu pare?/Facebook

'Upomoć, pojeo sam čokoladu iz Kraša i sad ne znam pročitat ćirilicu, odazivam se samo na Ante i znam sve Thompsonove pjesme'

'Ja stvarno više ne kapiram to podgrevanje nacionalizma i kome to ide u prilog', bio je još jedan od mojih prijedloga naslova za tekst, no na vrijeme sam shvatila da ni očitim trolom kojim ukazujem na ironiju cijele priče, nekim ljudima neće u glavu ući što je pisac htio reći.

'Što to ima u ljudima tužno da ulaze tuđe živote? Tko to živi u prošlosti mojoj, da još nije umro od sramote?'

Nisam neki fan tamburice, ali ovi stihovi Gazdi su mi se zapekli u sjećanje još onih dana kada sam ljeta provodila na selu kod dede i bake, riješavala križaljke s dedom i slušala Narodni radio. Jedino je to dolazilo u obzir, ili eventualno RVG. Kada sam ga znala zamoliti da stavi neku drugu, moderniju radio stanicu koja emitira recimo Spajsice, samo se nasmijao, uopće ne razumijevši koju sam tu čudnu riječ na kojem jeziku izrekla. 'Domaće je domaće, drž' se toga', slavodobitno mi je rekao. Fast forward, godina 2013. Ne pitajte me kako i što, ali neko kratko vrijeme mi je dečko bio Srbin. Ponovno scena kod dede. 'Nemam ja ništa protiv Srba, ali zar si baš morala?' (ovaj posljednji dio promrljan kroz bradu).

Nije me strah takvih kao što su moj deda. Na kraju mi je došao i pitao me, kada je shvatio da bzvz ludi: 'Iiiii, u kojoj ćete se Crkvi vjenčati, pravoslavnoj ili katoličkoj?'. Ta veza nasreću nije uspjela, a za dedu znam da je dobrica i da samo želi da mu je unuka sretna, s kim god bila. On je samo odrastao u razdoblju 'On se preziva na -vić, mora da je Srbin'. Ali nije inače loš.

Nije me strah niti onih s različitim svjetonazorom od mog, pa išao on 'desno' na križanju staze jer se na lijevo ‘svi zvijeri paze’,  a ja u suprotnom smjeru. Strah me onih koji su neuki, koji ne znaju, koji mijenjaju patriotizam za nacionalizam. Priprosti su i privlače ih simboli, obećanja bez pokrića jer im mozak ne ulazi u dubinu problema, nemaju tog kapaciteta da razluče po vlastitoj spoznaji pa često razmišljaju konformistički i idu linijom manjeg otpora jer slijede tradiciju.

Vezana vijest

Kolinda Grabar-Kitarović, srpske čokoladice Stiglo objašnjenje iz Ureda predsjednice Roditelji ogorčeni jer je predsjednica dubrovačkoj djeci u vrtiću dijelila srpske čokoladice

Isto kao ovi koji su se uzbudili oko 'afere čokoladica'. Za one koji ne znaju, naša je predsjednica vrtićkoj djeci u Dubrovniku podijelila darove u obliku slatkiša, no dogodilo se to da je bila uručena i JEDNA čokoladica srpskog podrijetla. Roditelj tog djeteta se odmah dignuo na noge, objavio fotku slatkiša na FB-u i kazao kako je još više ljut jer je predsjednica to učinila na 'Dan dubrovačkih branitelja'.

Da. Dobro ste pročitali.

Vezana vijest

Kolinda Grabar-Kitarović, srpske čokoladice to se više neće dogoditi Predsjednica o aferi 'srpska čokoladica': 'Neugodno sam iznenađena, ali nemam ja vremena pregledavati što se u košarici nalazi'

Još je veći apsurd to što se Grabar-Kitarović poslije ispričala zbog toga, umjesto da toliku nebitnu zamjerku jednostavno izignorira. Zar je toliko kratkovidna da ne vidi da na taj način odobrava indoktrinaciju djece rođene 25 godina nakon rata?

Cijela naša generacija, koju srećom, rat nije dotaknuo izravno, trebala bi se svijetu prikazati kao liberalna i tolerantna generacija 21. stoljeća, a ne da nam se horizonti zatvaraju na granici centralnog i perifernog vida, kao što to bude slučaj u klinaca desničara koji samo iz priča znaju da je rata bilo, ali uzvikuju 'Za dom spremni' kao da su bili na prvoj liniji fronta i samo šire mržnju naokolo.

Zar mi ne prodajemo hrvatske slatkiše i ostale proizvode u Srbiji? Ako se predsjednica javno ispričava zbog, zamisli, čokoladice, možda susjedi počnu zaobilaziti naše proizvode i trgovine u njihovim zemljama. I kamo to vodi - e pa upravo ka destabilizaciji regije i narušavanja odnosa između ionako 'zaraćenim' susjedima!

To što Hrvatsku još uvijek trese 'afera salmonela' koja je LOGIČNO pogubnija od ova najnovije bespotrebne 'kontroverze', sada više nikog nije briga, to je 'lanjski snijeg'. To što svi oni koji podržavaju tog 'ogorčenog roditelja' kupuju kod 'Gazde' francusku salatu sa srpskim graškom, nema veze. Ne znaju, podvaljuju im. Ili, ne daj Bože, u krajnju su ruku licemjerni.

(Foto: Faceboook)

Za takve prenosim savjet jednog čovjeka kojeg sam uhvatila čitajući komentare ispod članaka o ovoj 'aferi': 'Kad vidiš da ti zbog jedenja srpske čokolade počinje rasti brada kao u nekog, ne daj Bože, 'četnika', prvo napravi ovo da se spasiš: kupi šator, postavi ga u Savskoj i sjedi tamo cca 700 dana, stavi si šnitu pršuta na čelo, hrani se isključivo izvornim autohtonim proizvodima od Boso-a i neka ti Božidar Alić cijelo vrijeme u uho recitira hrvatsku povijest i Thompsonove pjesme'. Kralj bio, tko god je to napisao.

Raji je bačena nova kost u obliku čokolade, i dok se oko nje tuku, neće ni primijetiti što im se događa u vlastitom dvorištu.

Sve ljudske žrtve i bol izazvanu tim istim krvavim devedesetima poštujem i smatram da se te godine nikako ne smiju zaboraviti, no moram li ja pokazivati svoje hrvatstvo time da bezrazložno mrzim jednog Srbina ili Srpkinju? Ili njihovu čokoladicu? Što mi je tamo neki od 28 godina Beograđanin, moj vršnjak, napravio u životu? Bojao se sirene kad su mu bombardirali grad, isto kao što sam se i ja bojala kad su bacali zvončiće na moj. Proživio je isto što i ja, nije bio na prvoj liniji obrane i susreo se sa ‘zločestim ratnim ljudima’, ni na jednoj, ni na drugoj strani. Neki jesu. Žao mi je zbog toga, ali nije mi žao što su mene i tog 28-godišnjeg Beograđanina ti prizori zaobišli.​

Još mi je tužnije ako roditelji namjerno pumpaju svoju djecu netolerancijom, a naša generacija nije ni kriva ni dužna što nam se preci nisu podnosili. Moramo li se i mi zato mrziti? Ja odbijam i to ne zato jer je sad 'trend' glumiti jugofila.

Molim vas da prestanete okretati očima na spomen tamo nekog Jovanovića ili Milutinovića, Nemanju ili Nebojšu, i to su ljudi kao i vaš susjed iz zgrade, s kojim si već godinama niste dobri jer dijelite dvorište i čini vam se da je dvorište malo veće na njegovoj strani, nego na vašoj. Gajite netrpeljivost jedan prema drugome već godinama, a niti se ne znate osobno i naprečac zaključujete da je loš zbog čiste paranoje! I dalje je moje moje, a njegovo njegovo! Po tom se razlikujemo, ali moramo li se zato mrziti?

Ja ne želim novo utapanje u masu jer je prekrasnost baš u tim različitostima koje svakoga krase, no nacionalizam kao ideologiju ne priznajem. I mičem se što dalje od takvih pojedinaca u svojoj blizini koji istu dogmu promoviraju. Dalje od mene i… 

Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine' i na Instagramu.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Najgledaniji video

Izdvojeno

Reci što misliš!