Kolumne / Ivan Blažević

turnir tek počinje

Sad kad je prošla ta famozna Srbija – vrijeme je za rukomet!

Sad kad je prošla ta famozna Srbija – vrijeme je za rukomet!
HRS

Uz dužno poštovanje izborniku Jovici Cvetkoviću i njegovim izabranicima, srpska rukometna reprezentacija jednostavno nije na toj razini da bi u ovom trenutku mogla parirati Hrvatskoj

EURO Hrvatska 2018

Prvo kolo Eura je iza nas, Hrvatska je u prepunoj Spaladium Areni protiv Srbije pokazala da je razina više i na kraju slavila s uvjerljivih plus 10.

Očekivano, nije to bila neka ljepotica od utakmice, a većim dijelom svog tijeka nije bila ni rezultatski napeta, no objektivno, naši dvoboji sa Srbijom, o kojem god sportu govorili, uvijek su bili i uvijek će biti napuhani van realnih proporcija. Ma ustvari, zaboravite na sport! Kvragu, pa mi se na Srbe naljutimo i kad nam na cirkusu zvanom Eurosong ne dodijele maksimalnih 12 bodova, a isto vrijedi i u obrnutom slučaju.

Uz dužno poštovanje izborniku Jovici Cvetkoviću i njegovim izabranicima, srpska rukometna reprezentacija jednostavno nije na toj razini da bi u ovom trenutku mogla parirati Hrvatskoj, posebice kada igra na domaćim terenu pred vatrenim splitskim navijačima.

Međutim, Hrvatima je još uvijek u friškom sjećanju Euro 2012. u Srbiji i poraz u krcatoj beogradskoj Areni pred neprijateljskim navijačima koji su propisno izviždali našu himnu i navijače pa je, sukladno našem mentalitetu, valjalo taj poraz i takav stav njihovih navijača sada i 'osvetiti'.

Stotine najava, medijskog potpirivanja vatre i zazivanja osvete za srpsko polufinale iz 2012. godine kružilo je Hrvatskom u posljednjih mjesec dana, a na kraju je sve završilo potpunom dominacijom naših rukometaša i spoznajom kako ova utakmica, osim možda za pumpanje ega našeg naroda – i nije bila toliko bitna.

"Šest mjeseci pritisak nam je u glavama i to ne zbog zbog prvenstva, već samo zbog te utakmice sa Srbijom. Znali smo koliko će ovdje biti ljudi i da ćemo igrati pred domaćom publikom koja više od svega želi pobjedu nad njima. Znali smo da će nam doći obitelji, žene, majka i djeca i nikako ih nismo htjeli razočarati“, komentirao je nakon utakmice Igor Karačić i tako priznao da su igrači u takvim i sličnim utakmicama gotovo neizbježno pod nepotrebnim pritiskom.

Jest, bilo je to otvaranje turnira na kojem je uvijek prisutna ta početna nervoza, treba probiti taj led, igrači trebaju osjetiti loptu i zabiti pokoji pogodak te dobiti samopouzdanje, no kad se sve sagleda, koliko je ustvari bila bitna utakmica protiv Srbije?

Izgledno je da će naši susjedi preostale dvije utakmice u skupini izgubiti – Island je jučer pokazao da je kudikamo jači no što se očekivalo ususret turniru, svladavši Šveđane koji se pak smatraju jednima od najužih favorita za sam vrh i borbu za medalje. Realno, Srbija je u ovom trenutku po pitanju rukometa na razini jedne Bjelorusije koja je jučer u svojoj skupini svladala Austriju, a da je Hrvatska primjerice otvarala Euro s Bjelorusijom, svima je jasno kako se o toj utakmici ni približno ne bi pričalo kao eto, o ovoj sa Srbijom.

Kao da već igramo finale, sinoćnju su utakmicu za samopromociju iskoristili čak i naša predsjednica i premijer. Bi li se oni pojavili u Spaladium Areni u slučaju da smo Euro otvarali protiv jedne Bjelorusije?

Maknemo li sva 'napuhavanja', iritantne reklame sponzora i općeniti konzumerizam koji je okružio ovaj Euro a posebice prvu utakmicu sa Srbijom, jučerašnji sveukupni dojam u sklopu otvaranja turnira ipak je zaslužio pet zvjezdica. Atmosfera je bila paklena, ne i neprijateljska. Srpska himna je doduše, izviždana, no samo od dijela navijača, a zvižduci koji su se prolamali svaki put kad bi Srbi s loptom došli pred našu obranu uobičajeni su u rukometnom svijetu, pa sa zadovoljstvom možemo ustvrditi kako je jučerašnje otvaranje Eura protiv nezgodnog protivnika prošlo bez ijednog incidenta, što je današnjim izvještajem potvrdila i splitska policija.

FOTO: Slavko Midzor/PIXSELL

Stoga tek sada kad je prošla ta famozna Srbija i naša 'osveta' možemo doista ustvrditi – vrijeme je za rukomet – i koncentrirati se isključivo na igru naše reprezentacije.

Snaga kolektiva sinoć je u prvi plan izbacila dva pojedinca – Manuela Štrleka i Luku Stepančića, s naglaskom na potonjeg. Luka je šutirao 6/6 i djelovao je nepogrešivo, Štrlek je kod svake naše oduzete lopte već bio sprintao preko centra, a i sinoć se na otvaranju prvenstva, baš kao i u prijateljskim susretima, ponovno vidjelo da 'otpisani' Vori itekako ima još štošta za ponuditi, ponajviše u obrambenoj fazi.

Uz obrambenog specijalista Gojuna, Vori je bio najzaslužniji što je protok lopte kod Srbije bio usporen te što njihovi najopasniji pojedinci - vanjski igrači - nisu mogli doći do izražaja, već su se redovito zabijali u bedem predvođen našim prekaljenim pivotom i ponovno se vraćali na devet metara.
FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

Jedini gubitak naše reprezentacije nakon jučerašnje utakmice mogao bi biti Domagoj Duvnjak. Kapetan je sinoć dvije minute prije kraja, kad je već sve bilo riješeno, s bolnim grčem na licu pao na tlo i uhvatio se za list. Srećom, radilo se o listu desne noge, što znači da je lijeva noga i koljeno zbog kojeg je Domagoj sedam mjeseci uoči Eura izbivao s terena – u redu.

Sljedeći na redu je Island, momčad koja se još nije u potpunosti okrenula pomlađivanju pa je još uvijek na leđima velikim dijelom nose veterani – 33-godišnji vratar Gustavsson jučer je protiv Šveda odigrao vjerojatno jednu od najboljih utakmica karijere i s 14 obrana bio je najzaslužniji za pobjedu, a jedan od nositelja igre bio je i krilni igrač Gudjon Valur Sigurdsson, prekaljeni internacionalac koji se u 39. godini života skrasio u danskom prvoligašu Kopenhagenu.

FOTO: Monika Skolimowska/DPA/PIXSELL

Uz to, Islanđani postepeno uvode i nasljednike – Gudmundsson i Gunarsson jasno ukazuju kako Island misli na reprezentativnu budućnost i nastavlja s usponom i munjevitim hvatanjem koraka sa svojim kudikamo uspješnijim skandinavskim susjedima – Dancima i upravo Šveđanima.

Što se tiče našeg dvoboja s Islandom, Izrazito važno biti će nastaviti sa kompaktnom obranom, Island je protiv Švedske pokazao da je u napadu vrlo maštovit, u svakom slučaju maštovitiji i brži od Srbije. Švedska je uza sve pozitivne strane islandske igre jučer očito imala loš dan, izvjesno je da će se raspucati protiv Srbije i zatim puna samopouzdanja doći na noge Hrvatskoj.

Još uvijek nije jasno vraća li se Duvnjak za preostale naše utakmice u skupini i to pitanje će itekako utjecati na našu sveukupnu igru i konačan rasplet trilera u Splitu. Cindrić i Karačić jesu kvalitetne zamjene, no kroz 60 minuta s protivnicima iz nešto teže kategorije od one u kojoj je Srbija, jasno je da će Domagoj biti potreban Hrvatskoj.

U drugom krugu će nas svakako čekati Norveška i naravno, Francuska, koja je sinoć u reprizi finala Svjetskog prvenstva gubila veći dio utakmice, da bi na kraju ipak slavila jednim pogotkom razlike, obranivši se od posljednjeg napada Norvežana za remi. Francuzi ko Francuzi – izgledaju pomalo klimavo na početku turnira – no budite uvjereni da će se na kraju boriti za najsjajnija odličja, jer ako su oni specijalisti u nečemu, to je onda tempiranje forme.

Prva prepreka je preskočena, dva boda su upisana, a Spaladium Arena spremna je za nove dvoboje – kudikamo važnije od sinoćnjeg protiv Srbije, makar se u ovom trenutku možda ne čini tako. Dotad možemo samo držati fige da će Duvnjak kao ključni igrač naše reprezentacije biti spreman i da će stari lisac Lino u zgusnutom rasporedu turnira maksimalno iskoristiti treninge sa svojim izabranicima.

EURO Hrvatska 2018

Najgledaniji video

Najgledanija galerija

Izdvojeno

Vezani članci

Reci što misliš!